20 hours ago

Nedjelja 15. 10. naš Karmel slavi sv. Tereziju Avilsku. Sretan blagdaaaaaan i nek vas sve zagovara naša Velika Terezija. Susret za mlade u Hrvatskom Leskovcu je U DVORANI u 20.15h. Započinjemo krunicom za sve naše nakane. Možete ovdje napisati pa ćemo i vaše uključiti. Molit ćemo osobito za naših 6 karmelićana koji polažu doživotne zavjete. Nakon tog - nešto malo o našoj Tereziji Avilskoj i dogovor za dalje. Dobrodošli dragi mladiiii. Bvb

4 days ago

Pročitajte prvu karmelsku poslanicu cijelome svijetu http://mladi.karmelbsi.hr/blog/2017/…

6 days ago

Pročitajte na našim web stranicama dojmove mladih s Karmelijade http://mladi.karmelbsi.hr/blog/2017/…

6 days ago

Prvu večer na Karmelijadi već tradicionalno slijedi predstavljanje svake skupine. Pa tako je bilo i ove godine. I uvijek bude kreativno i zanimljivo. Ove godine najviše nas je oduševilo predstavljanje grupe mladih iz Gabela Polja koji su sastavili originalan tekst o Hercegovcima. Autorica je naša Dijana Galić kojoj od srca hvala. Tekst je predobar pa vam ga donosimo - uživajte: Hercegovac? Ma tko bola još ne zna Hercegovce?! Ukratko? Ne može, ali može najkraće moguće. Hercegovca ćete prepoznati prvo po njegovoj građi, većinski su to kršni momci i cure koji su kao odvaljeni od brda, rasli iz kamena a roditelji ih redovito zalijevali vodom. Broj njihove obuće u prosjeku je 41- opanci ko lađe a i rukavi i nogavice, brate, vazda kratki. Oni su vam onako simpatični, šarmantnog naglaska, vesele i društvene prirode. Njima je samo da je pojist, popit i zagangat- i to je dosta. Najljepši su kada zora umije, a sunce obasja njihova lica i spletene kose. Kad krenu u vinograde, plastenike, njive i na ledine; tada su vam oni najljepši. Tada vidite u njima uzavrelu krv radničku i dobru volju da, čim se prikrste i pomole, zapivaju i udare po poslu. Ma to su vam oni što su kod njih sve pod liver zadiveni koci, oni što lozu pliju i pomalo piju. Kada dođe vakat ručka, dozivaju se: „ošist, štašpit, šjoš?“ , sidaju u ladovinu i zajedno časte purom i mlaćenicom. Ako je potrefio petak suču se pite, a ako je kakva prigoda puca se iz puške i okriće se janjac. I kada ove vridne poštenjačine završe sav posao i namire „živo“, umivaju se, oblače bijele čarape, sjedaju u mercedes i odoše na sijelo gdje će, dakle, zagledavati cure. Anegdote kažu da Čitlučani znaju upasti sa: „Jesi otrgala?“ . Koja je glavna u selu, za njom idu svi momci a prije nego se ona odluči za jedinoga s kojim će ćosati i koji će je smjeti pomilovati po kosi, mora se znati „iščiji“ je kuća te ide li u crkvu; šta ima od imanja i zna li povesti kolo – barem trusu ili poskočicu. E ako paše,zagovara se sala i prave se ogromni svatovi. To vam je tek poseban fenomen, ukratko sastavljen od dobre domaće hrane, vina, harmonike i većine raspoložene za dernek do fajrunta. Njihova dica se boje promaje i `ladna betona, s druge strane kaiša, džudžana i bukača a samo jedno ožuljano koljeno može izliječiti i zacijeliti rakija loza. Na kraju moraju sami ići i ubrati šipku za vlastiti degenek, eto zato što su pali i ozlijedili se. U životu postaju uspješni , pogotovo ako još kao omladina istovremeno studiraju i rade. Oni vam sjede upravo u saboru, a glas jednog Hercegovca vrijedi na izborima više od svih ostalih zajedno. Oni su `91. ginuli i branili boje pravde i poštenja kad god i gdje god je to bilo potrebno. Pa evo danas u Zagrebu, kad hodate- onaj svako treći što ga sretnete- e to vam je naš Hercegovac! Ma svašta su vam ti naši Hercegovci. Sportaši, glumci, pjevači- svijetom, a pogotovo dijasporom poznati- vuku korijene upravo iz ove zemlje kamena, krša, maslina, vina, gange i Neretve. Ti isti, čim se maknu dalje od Duvna sa suzama u očima pjevaju: „Ponosna moja je zemlja…“ a čim se vrate psuju motiku,kamen i duhan. Glavni pozdrav je: „Faljen Isus!“ na što se suprotna strana buni: „A di je tu i Marija?!“. Ma osobe kojima se ustaje kad ulaze u prostoriju! Kada dođu u goste iz pristojnosti se pita: „Za čega ste?“, na što ovi stariji, dosadniji ljudi odgovaraju : „Daj sve po redu.“ U tome ćaća kćer zove „sine“, a glavna zapovijed je : „Deder se ustani, najmlađi si.“ Kad isprate goste oni viču s vrata : „Nemojte zamirit štagod!“ i „Dođite, doć ćemo!“. Kad se onda opet sretnu, izdaleka jedan drugog oslovljavaju sa: „Kućo stara!“ - što dolazi u kombinaciji sa stiskom ruke, jakim zagrljajem ili još jačim lupanjem po leđima. Tetak donosi čokoladu svima osim tebi jer si najveći, iako imaš dvanaest godina a kad primijeti da si se naljutio, pita: „Sluša li te ćaća?“. I evo sve, reci da nije. Tetka se za to vrijeme nadvija nad novorođenu bebu i govori : „Di si ti, crklo malešno?!“ - na što se okolina zgražava. Zaslužili su dobro, Bog će im platiti! Hercegovci nisu samo osobe rođene u Hercegovini. Ma kakvi! Biti Hercegovac je stil života a nikako teritorijalna pripadnost. Oni koji se ne boje života nego mu gorko i žilavo prkose i inate. To vam je titula, čeljadi moja! Ono što se kod vas kaže „biti svoj“ , e to vam se kod nas kaže „biti Hercegovac“ ! Živili! Dijana Galić

7 days ago

Ovako je izgledao bans prorok Ilija u nedjelju u Puntu...eeee

1 week ago

Hvala od srca ovoj predivnoj ekipi domacina animatora i s. Andreji i župniku koji su nas predivno ugostili i učinili sve da organizacija bude odlična. Bvb

1 week ago

Uživajte u ovoj prekrasnoj izvedbi Hvalospjeva ljubavi našeg benda Magnificat iz Bibinja

1 week ago