DNEVNA razmatranja Evanđelja kroz VELIKI TJEDAN

26. 03. 2016. VELIKA SUBOTA – Što tražite živoga među mrtvima?
Čitanje svetog Evanđelja po Luki – 24, 1-12
Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše. Kamen nađoše otkotrljan od groba. Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: »Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: ‘Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.’« I sjetiše se one riječi njegovih, vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima.
A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu.
A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo.
RAZMATRANJE
Isuse, tvoje izmučeno mrtvo tijelo unijeli su u mračnu i hladnu grobnicu. Zar je to stvarno kraj? Kako li su se osjećali tvoji učenici tih dana? Toliko toga si im govorio, koliko čuda si pred njima učinio; neizmjerno povjerenje imali su u Tebe, na tvoju riječ bili su poslušni. Toliko su Ti vjerovali, a Ti si ih sada ostavio. Sve što si govorio, činilo se daje izgubilo vrijednost. Žalost, strah, poniženje, izdaja, beznađe… svi ti osjećaji miješali su se u njihovim srcima.
Kako se osjećala tvoja Majka? Ima li veće boli nego kada majka izgubi dijete? A još kad gleda kako ga muče i ubijaju? Ali Marija, unatoč neizmjernoj boli, i dalje vjeruje. Prebire u svome srcu sve što je godinama sakupljala. Kada joj se anđeo ukazao i navijestio da će začeti i roditi sina pitala je: „Kako će to biti kad ja muža ne poznam“ (Lk 1, 34), ali imala je povjerenja iako nije sve razumjela: „Neka mi bude po riječi tvojoj“ (Lk 1, 38). Sada ponovno ne zna kako će to biti i, iako ju boli, pristaje na Očev plan. Duboko u srcu osjeća mir jer ti vjeruje. Ona je jedina sačuvala čvrstu vjeru u Tebe, u smisao Tvojih riječi, djelovanja, smisao tvoje muke i smrti, vjeru u Tvoje uskrsnuće… One velike subote, Ona je jedina na zemlji sačuvala vjeru.
Isuse, mi smo poput tvojih suvremenika. Vjerujemo Ti dok činiš lijepe stvari. Čim se dogode poteškoće, bolesti, smrt bližnjega…žalosni smo, ljuti, osjećamo da si nas izdao i gubimo povjerenje. Ti si još onda na križu znao da će to biti tako, zato i jesi s njega poručio svom ljubljenom učeniku „Evo ti majke“ (Iv 19, 27), kako bismo podno tvoga Raspetog Tijela od Marije, u Njenoj blizini naučili ljubiti, vjerovati i biti vjerni.
Marijo, Majko vjere, moli za nas da i u našim srcima vjera, nada i ljubav i traženje Boga ostanu postojani kada se na nas obruše životne oluje patnje, bolesti, osamljenosti, nepravde, osjećaja da je Bog daleko od nas i da nas ne čuje…Vodi nas k Isusu jer s njim nema nemogućega, nema bezizlazne situacije. S njim ni smrt niti grob nisu kraj nego prijelaz, početak jedne novosti života koju nam daruje Isus Otkupitelj koji nas je ljubio i samoga sebe za nas predao…
postulantica Matea

25. 03. 2016. VELIKI PETAK – Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!
Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu – 18, 1 – 19, 42
U ono vrijeme:
Iziđe Isus sa svojmi učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: »Koga tražite?« Odgovore mu: »Isusa Nazarećanina.« Reče im Isus: »Ja sam!« A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. Kad im dakle reče: »Ja sam!« – oni ustuknuše i popadaše na zemlju. Ponovno ih tada upita: »Koga tražite?« Oni odgovore: »Isusa Nazarećanina.« Isus odvrati: »Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu« – da se ispuni riječ koju reče: »Ne izgubih nijednoga od onih koje si mi dao.« A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. Nato Isus reče Petru: »Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?«
Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. Kajfa pak ono svjetova Židove: »Bolje da jedan čovjek umre za narod.«
Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. Nato će sluškinja, vratarica, Petru: »Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?« On odvrati: »Nisam!« A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se.
Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: »Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio.« Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: »Tako li odgovaraš velikom svećeniku?« Odgovori mu Isus: »Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?« Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku.
Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: »Da nisi i ti od njegovih učenika?« On zanijeka: »Nisam!« Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: »Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?« I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva.
Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. Pilat tada iziđe pred njih i upita: »Kakvu tužbu iznosite protiv ovog čovjeka?« Odgovore mu: »Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi.« Reče im nato Pilat: »Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu.« Odgovoriše mu Židovi: »Nama nije dopušteno nikoga pogubiti« – da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti.
Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: »Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?« Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« Reče mu Pilat: »Što je istina?« Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: »Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?« Povikaše nato opet: »Ne toga, nego Barabu!« A Baraba bijaše razbojnik.
Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. A vojnici spletoše vijenac od trnja staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!« I pljuskali su ga. A Pilat ponovno iziđe i reče im: »Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice.« Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: »Evo čovjeka!« I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: »Raspni, raspni!« Kaže im Pilat: »Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice.« Odgovoriše mu Židovi: »Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.«
Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: »Odakle si ti?« No Isus mu ne dade odgovora. Tada mu Pilat reče: »Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?« Odgovori mu Isus: »Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi.«
Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: »Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru.« Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos – Pločnik, hebrejski Gabata – a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure – i kaže Židovima: »Evo kralja vašega!« Oni na to povikaše: »Ukloni! Ukloni! Raspni ga!« Kaže im Pilat: »Zar kralja vašega da razapnem?« Odgovoriše glavari svećenički: »Mi nemamo kralja osim cara!«
Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: »Isus Nazarećanin, kralj židovski«. Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: »Nemoj pisati: ‘Kralj židovski’, nego da je on rekao: ‘Kralj sam židovski.’« Pilat odgovori: »Što napisah, napisah!«
Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela – svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: »Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopadne« – da se ispuni Pismo koje veli:
»Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku.«
I vojnici učiniše tako.
Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi.
Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: »Žedan sam.« A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: »Dovršeno je!« I prignuvši glavu, preda duh.
Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: »Nijedna mu se kost neće slomiti.« I drugo opet Pismo veli: »Gledat će onoga koga su proboli.«
Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je – kriomice, u strahu od Židova – bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop.
A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.
RAZMATRANJE
Razmatrajući Isusov križ i razmišljajući uvijek iznova o svetoj muci, o beskrajnom miru kojim se naš Raspeti Spasitelj za nas predao u mome se srcu budi zahvalnost za darovani život i ljubav kojom smo otkupljeni. O koliko je velika Isusova ljubav prema nama. Rane za nas podnesene koje nas čiste i obnavljaju. Rađaju na novi život. Jer rođena u bolu ljubav je, ta ljubav za nas grešnike. Promotrimo križ. Križ našega Spasitelja. Križ ljubavi, na kojem nam se daruje i na kojem za nas umire. Križ, trenutak u kojem vjera postaje svijetlo u tami. Nosimo li i mi svoj križ s vjerom ili se prepuštamo tami. Zagledajmo se u ranu Presvetog Srca, srca koje čezne i ljubi. Vječna ljubav u kojoj smo rođeni, otkupljeni i spašeni. Približi nas Isuse toj ljubavi i sjedini nas sa sobom. Pomozi nam da naše križeve i poteškoće nosimo s tobom, u tebi, za tebe. Ne možemo ni slutiti dubinu Isusova vapaja, boli i osamljenosti. Isus oprašta, opraštajmo i mi. Čovjek na križu dobiva nebo, dobiva majku. Isus žeđa za našom ljubavlju. Dovršeno je. Predajmo se i mi toj Raspetoj Ljubavi!
s. M. Barbara

24. 03. 2016. VELIKI ČETVRTAK – Ljubav – do kraja
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu – 13, 1-15
Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.
Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«
Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«
RAZMATRANJE
„Put koji vodi ravno k Bogu uzak je, strm i kamenit. Duša koja ljubi Boga, ljubi sa zahvalnošću i svaki kamenčić koji ranjava njene noge.“ (bl. Marija Terezija od sv. Josipa)
Isus je došao na svijet kako bi nam pokazao put kojim nam je ići, put koji vodi ravno k Bogu. Znao je čas kada će s ovoga svijeta otići k Ocu i ništa ga nije spriječilo da ne ustraje do kraja… Ljubio nas je do kraja! Pokazuje nam primjer odgovornosti kroz čitav život, odgovornosti za Otajstvo otkupljenja, zato „svjestan da mu je Otac sve predao u ruke“ iskazao nam je neizmjernu ljubav… ujedno je to i poziv nama da svjesno i odgovorno vršimo dužnosti zvanja koje nam je povjereno brinući se jedino za spas duša, a to možemo ako se opašemo poniznošću i ljubavlju. Isus danas sve okuplja, slika je to Crkve koja će okupljena oko Isusa slaviti Euharistiju. On sve poziva, Ivana koji je bio vjeran sve do Križa, Petra koji će ga zatajiti i Judu koji će ga izdati… Isus je znao da će u svijetu biti onih koji će ga poput Ivana vjerno slijediti do kraja. Znao je i za one koji će ga zatajiti poput Petra u trenutku boli kada neće razumjeti Otajstvo Križa. Juda je slika onih koji će činiti svetogrđe, u stanju teškoga grijeha pristupiti sv. Pričesti i oskvrnjivati Sakrament Ljubavi. On ipak sve okuplja i želi ih oprati. To je stav poniznosti i primjer je nama da u poniznosti priznamo svoje grijehe i dopustimo Isusu da nas opere svojom Krvlju, da oprani od grijeha krenemo putem Ljubavi i opasani krepostima pristupamo Euharistiji. Isto tako poziv je onima koji idu krivim putem da se vrate Isusu i dopuste da ih On opere od grijeha jer „ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.“ Petrov stav u trenutku pranja nogu ukazuje na to kako čovjek ne poznaje dovoljno Boga ili ima iskrivljenu sliku Boga. Petar nije upoznao Isusovu poniznost, ima svoju sliku Isusa i zato se iznenađuje kada vidi taj čin poniznosti. Isus pita učenike razumiju li što je učinio, znao je da ih je to zbunilo… dao nam je primjer i na nama je želimo li ga prihvatiti…čovjek u svojoj slabosti često ne razumije Isusov put, stoga je potrebno moliti za tu milost da sve možemo promatrati Isusovim očima, a njegove oči su prepune ljubavi…Kristovo Srce iako ranjeno našim grijesima, prepuno je ljubavi za svakoga od nas.
s. Marina Lucija

23. 03. 2016. SRIJEDA – „Vrijeme je moje blizu“
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju – 26, 14-25
U ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. Otada je tražio priliku da ga preda.
Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.
Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«
RAZMATRANJE
„Vrijeme je moje blizu“, reče Isus, misleći na skoru blizinu svoje muke. Iskaz je to silne ljubavi koju Bog ima prema nama, siline ljubavi koja zna za koga se daje, koja poznaje nutrinu svakog čovjeka, ali ne sustaje zbog toga, nego polaže svoj život, jednako za grešnike i za pravednike.
Isuse, zaslugama svoje muke, pomozi nam da te u svakodnevici svoga života ne izdamo, već nam udijeli hrabrosti da damo svjedočanstvo života za Tvoju slavu, ma koliko nas to stajalo.
s. Marijana

22. 03. 2016. UTORAK – „ Preko Križa do krune!“ (bl. Marija Terezija od sv. Josipa)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu – 13, 21-33.36-38
U ono vrijeme: Isus, sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!«
Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika — onaj kojega je Isus ljubio — bijaše za stolom Isusu do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: »Pitaj tko je taj o kome govori.« Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: »Gospodine, tko je taj?«
Isus odgovori: »Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.« Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi, Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona.
Nato mu Isus reče: »Što činiš, učini brzo!« Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: »Kupi što nam treba za blagdan!« — ili neka poda nešto siromasima. On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć.
Pošto Juda iziđe, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«
Kaže mu Šimun Petar: »Gospodine, kamo to odlaziš?« Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« Nato će mu Petar: »Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!« Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.«
RAZMATRANJE
Isus potresen u duhu… Evanđelist spoznaje tu bol i čini gestu, naslonio se na Kristov bok… poruka je to svima nama da posebno u ovim danima budemo Kristu utjeha… a ne oni koji će mu nanijeti bol.. zašto ta potresenost? Isus, iako je oduvijek sve znao i svjesno se za nas predao, u trenutku ustanovljenja Euharistije, u bolnoj noći agonije osjeća čitav krvavi užas pred tolikim grijesima… Čovjek za koga će On proliti Krv, zarobljen je grijehom… ta smrtna žalost duše para mu Srce još više kada u Judi vidi mnoge osobe koje će pristupati Euharistiji u stanju teškoga grijeha, daleko od njega… Jednom je Isus sv. Padre Piu rekao: „Sine moj, nemoj misliti da je moja agonija završila tijekom ona tri sata dok sam visio na križu. Ne, ja ću, zbog duša koje sam najviše obdario, biti u agoniji sve do kraja svijeta…“ Da, Juda kojega je Isus izabrao i nije ga odvajao od drugih bolna je slika mnogih izabranih koji će ga izdati i od kojih će dobivati hladnoću i nezahvalnost… Isus zna tko će ga izdati i to prokazuje na način da Judi daje slobodu: „Što činiš, čini brzo!“ Bio je to jezik razumljiv samo Judi… Isus progovara svakome na njemu razumljiv način, u ovome trenutku nitko osim Jude nije znao što je Isus rekao… sigurno da i Juda, premda je slijedio i slušao Isusa, nije razumio što govori…on zaslijepljen grijehom ide, kao da nikada nije ništa čuo što je Isus govorio o muci, predaje ga. Njega koji je sam Život predaje, a sebe osuđuje na smrt… Predajemo li mi svoje dostojanstvo ropstvu grijeha? Prodajemo li mi druge, predajući ih u “smrt“ možda ne za novac, može to biti uništavanje, ocrnjivanje, izdavanje tuđeg identiteta na bilo koji način kako bismo stekli naklonost drugih i svratili pozornost na sebe, kako bismo u očima drugih postali veći…sve je to, kako nam Papa Franjo kaže, terorizam, bacanje drugome bombe u lice, to je zaraza koja se širi i usmrćuje čovjekovu dušu! Juda je izdao Isusa ne znajući da će se Bog po tome proslaviti, a da će to biti njemu na propast… Slika je to onih koji ocrnjujući bližnjega ne znaju da sebe vode u propast… Isus nam je svojim životom pokazao primjer, preko Križa do krune jasno se očituje Božja svemoć… Bdjeti nam je i moliti da se nikada ne udaljimo od Života, da ga nikada ne napustimo već da se po Njemu i u našem životu pokaže slava Očeva.
s. Marina Lucija

21. 03. 2016. PONEDJELJAK – Pomazanje u Betaniji
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu – 12, 1-11
Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene narodne pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.
Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!«
Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.
RAZMATRANJE
Ulazimo u Veliki tjedan. To je po liturgijskim obredima najbogatiji tjedan u godini. Počinje na Cvjetnicu i okrunjen je nedjeljom Uskrsnuća Gospodnjega. Tih dana osjetljiviji smo za sve ono što se događalo u povijesti Isusova života, osobito u povijesti njegovih posljednjih dana zemaljskog života. Pratimo ga gotovo u stopu, kako nam to evanđelja govore.
Veliki ponedjeljak nas sjeća jednog pomazanja. Žena neka je Isusu na noge izlila cijelu bočicu dragocjenog mirisnog ulja. Ništa joj nije bilo žao. Za Isusa će učiniti sve. Juda izdajnik mrmlja i tobože dobronamjerno primjećuje da se novac, mogao bolje iskoristiti, možda za siromahe. Ovoj ženi toga nije bilo žao. Smatrala je da za Isusa ništa nije preskupo. Čak ni njegovi učenici nisu to mogli shvatiti i činilo im se nerazumnim rasipanjem. Isus uzima u zaštitu ženu i spominje da je to učinila za njegov ukop.
Razmatrajmo gestu pažnje i ljubavi. Žena je htjela Isusu iskazati ljubav. Drugo nema pred očima. Htjela se Isusu odužiti za sve što je od njega primila. Bio je to njezin osobni čin ljubavi i predanja.
Isus nam je otkrio da je Bog ljubav i da je osjetljiv na ljubav. Svaka gesta ljubavi njemu je draga. Čak se u temeljnoj zapovijedi ljubavi ističe da valja Boga ljubiti svim srcem i svom snagom. Ova je žena sigurno ljubila Isusa i dala je oduška toj ljubavi u ovoj gesti pomazanja.
Nije marila koliko to košta. Često se pitajmo usuđujemo li se u svom odnosu prema Isusu ući u rizik ljubavi. Da li smo previše proračunati i ne želimo da nas ta vjera previše stoji. Isus od nas očekuje pomazanje. Očekuje iskrene i nove odluke. Očekuje promjene koje često nisu lake i traže od nas veliko odricanje. Očekuje mnogo. Jer i Isus je nama darovao mnogo, darovao nam je sve, ljubio nas je do kraja. Volimo se cjenkati u našim međuljudskim odnosima, pa se i s Bogom cjenkamo. Računamo koliko mu vremena dajemo, koliko smo molitava izrekli, koliko smo žrtvovali za Crkvu. Međutim, u ljubavi toga nema. A Bog je ljubav i očekuje i od nas ovih dana pomazanje ljubavi. Darujmo mu svoje najdragocjenije, sebe, svoju pažnju i ljubav.
s. M. Kristina