Isusova kušnja u pustinji

Kušnja u pustinji (Mt 4,1-11)

Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.
Tada mu pristupi napasnik i reče: “Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.” A on odgovori: “Pisano je:
Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.”
Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama  i reče mu: “Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je:
Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.”
Isus mu kaza: “Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!”
Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: “Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.”  Tada mu reče Isus: “Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!”
Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.