Korizmena konkretnost

Mnogi doživljavaju korizmu kao priliku za novi početak u radikalnijem kršćanskom životu. U strahu se ponekad pitaju kako će to biti kad Isus ponovno dođe, kako će doživjeti susret licem u lice, kako se pripremiti za taj najvažniji susret u životu.

A Isus je vrlo jednostavan i jasan. On očekuje konkretnost – vjeru kroz djela: da se nahrani bližnjeg, odjene golog, posjeti bolesnog, da se pomogne strancu. To bi trebalo biti toliko normalno do te mjere da čovjek i nije svjestan kada to čini.

Bog čezne za ljubavlju svoje djece, a ona postaje konkretna upravo u međuljudskim odnosima – ljubiti Boga u ljudima oko sebe. Potrebno je klanjati se Presvetom Trojstvu u svom roditelju, supružniku, prijatelju, bratu i sestri. Samo u Bogu čovjek može ljubiti do kraja pa i onda kada to uključuje patnju. A patnja često zna biti i drugo ime za ljubav.

Čovjek danas želi sve sad, odmah i naveliko. A radikalan život s Bogom u slobodi uključuje mali put sazrijevanja u svakodnevici započevši od sitnica. To je na početku malo teže, ali toliko raduje, ispunjava, čovjeka čini čovječnim, to pomaže da se osoba ne vrti oko sebe… i najvažnije – to je pravi put u život vječni. Ostaju napasti, slabosti i mane, ostaje mentalitet svijeta koji gazi malenog i slabijeg te koji vidi dobrotu kao konkurenciju za premoć. Ali ostaje i Bog živ, moćan i prisutan, radikalan i jasan u svojoj beskrajnoj ljubavi za čovjeka. On oprašta sve, On uvijek iznova vjeruje u čovjeka. Pitanje je – da li Mu osoba vjeruje – ne načelno, već konkretno pa i u situacijama kada treba ići za dobro protiv struje i cijelog svijeta koji uvjerava da to nema smisla?

Svijet zavodi, ali ne usrećuje. Hodajući s Isusom riskira se glava, gube se prividne sigurnosti, ali ništa ne može zamijeniti onu radost u dubinama, disanje punim plućima i jasan miran pogled u oči, upućen drugoj osobi.

Autor: S. Marija Dijana Mlinarić, karmelićanka BSI

Preuzeto: Glas Koncila