Krštenje – rođeni iz vode i Duha
Krštenje
Od početka, od postanka voda je vrelo života i plodnosti nad kojom lebdi Duh Sveti.
Sve živo proizlazi iz vode. Čovjek se velikim dijelom sastoji od vode. Kad gledamo Zemlju i ona je većim dijelom sačinjena od vode. Voda je prevažna za naš život. Zapravo, bez vode i nema života. Kad smo žedni najbolje je napiti se čiste, bistre, hladne izvorske vode koja nas osvježava i daruje nam posebnu svježinu.
U krštenju voda je vidljivi znak nevidljive Božje prisutnosti, nevidljive Božje milosti. Kod sakramenta krštenja bivamo očišćeni od grijeha i daruje nam se novi život, novi život u Kristu. Rođeni iz vode i Duha, krštenjem postajemo Božja djeca, članovi Crkve.
Kako naš organizam ne može bez čiste, bistre vode tako i naša duša, čitavo naše biće čezne biti očišćeno kupelji novoga rođenja i obnovljeno po Duhu Svetomu. U sebi imamo izvor, neiscrpivi izvor koji nikada ne presušuje, izvor koji nas poziva na život u vječnosti.
Krštenje vodom povezano je s poslanjem Duha. Kad se Isus krstio, na rijeci Jordan tj. kad ga je krstio Ivan Krstitelj koji mu govoraše: „Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš“ (Mt 3, 14), iznad njega pojavljuje se Duh Sveti i začuje se glas:
„Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina.“ (Mt 3, 17)
Duh Sveti koji je lebdio nad vodama u ovom svetom trenutku lebdi nad Isusom, a Otac objavljuje Krista kao svoga Sina, ljubljenoga.
Isus se krsti na Jordanu! Isusu nije bilo potrebno krštenje. Krštenje je namijenjeno grešnicima. A Isus, pravednik, biva kršten. Zašto se Isus krsti?
Po krštenju vjernik ulazi u zajedništvo smrti Kristove.
„Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo zajedno s njime ukopani u smrt da kao što je Krist slavom Očevom bio uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.“ (Rim 6, 3-4)
Otvara se nebo, Otac objavljuje svoga Sina i iskazuje svoju ljubav. Isus nam pokazuje svoje poslanje, svoj odgovor na Očevu ljubav. Znao je svoj poziv i tomu pozivu nije se oglušio nego ga je s ljubavlju prihvatio. U svom krštenju Isus na sebe uzima naše grijehe i naviješta svoju muku i uskrsnuće.
Prihvaćamo li, mi Kristovi – krštenjem smo njegovi postali, njegov poziv? Tražim li i prepoznajem li Božju volju za svoj život?
Krštenje je sakrament koji sa sobom nosi poslanje. Na nama, Kristovim prijateljima, je svakodnevno svjedočiti da smo njegovi. Na našim licima neka se vidi radost susreta s njim! Ljubimo onom ljubavlju kojom nas Bog ljubi u Isusu Kristu po Duhu Svetomu, u svom ljubljenom Sinu kojeg za nas predaje. Neka se u susretu s nama osjeti taj susret, susret s onim koji je život predao za svakog čovjeka!
Renata V.