Oruđe izabrano – obraćenje sv. Pavla
„On mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.“ (Dj 9, 15a-16)
Sveti Pavao kao farizejski sljedbenik mrzio je Krista i sve koji su mu vjerovali. Zbog toga je progonio kršćane želeći zatrti Ime. Odlučan da ih dovede u okovima u Jeruzalem, krenuo je u Damask. Na tom putu obasjala ga je svjetlost s neba – Isus ga je odlučio upoznati sa sobom.
„Savle, Savle, zašto me progoniš?“ (Dj 9, 4b) – zazivanjem po imenu Isus Savlu jasno daje do znanja da ga pozna. Pitanjem pred njega stavlja njegove grijehe – želi da i on upozna samoga sebe, da postane svjestan sebe, svojih pogrešaka. Ali ne prigovara mu zbog grijeha već mu ubrzo govori što želi da učini: „Nego, ustani, uđi u grad i reći ti se što ti je činiti.“ (Dj 9, 6) Isus želi da postanemo svijesni sebe i svoje grešnosti, ali ne i da malakšemo zbog nje, već da idemo dalje. Kako kaže Toma Kempenac u Nasljeduj Krista: „Čovjek si, a nisi Bog; tijelo si, nisi anđeo… Ja sam onaj, koji žalosne utjehom dižem da se spase. A one koji upoznaju svoju slaboću, uznosim do svoga božanstva.“
„Tri dana nije vidio…“ (Dj 9, 9a) – Savlu nije odmah postalo jasno što mu je činiti. Kasnije, u susretu Isusa i Ananije saznajemo kako je Savao provodio to vrijeme čekanja – „Eno, moli se.“ (Dj9, 11b). “U Damasku bijaše neki čovjek imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin…“ (Dj 9, 10) -Isus je ustanovio Crkvu i koristi ju za obraćenje Savla. Ne želi ići mimo nje. Koristi Ananiju da položi ruke na Savla kako bi progledao, iako je to i bez njega mogao učiniti. Ne želi mimo svoje Zaručnice, mimo svog Tijela. „Krist i Crkva jesu, dakle, “čitav Krist” . Crkva je s Kristom jedno.“ (KKC, br. 795)
Ananija Isusu govori što je sve zlo čuo o Savlu, a Isus mu odgovara: „Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove.“
Isus zna što je Savao učinio, ali on vidi dalje od grijeha, dalje nego vidi čovjek. Savla poznaje bolje od bilo koga drugoga i zna da će uz Njegovu milost učiniti ono što od njega traži. Izabrao ga je za svoje oruđe. Priredio mu je veliku zadaću – pronijeti Ime pred narode i kraljeve i sinove Izraelove.
„Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.“ (Dj 9, 16) – uz veću zadaću idu i veće nevolje, napasti, borbe. Za njih nas opet Kempenac ohrabruje: „Što je čovjek savršeniji, više mu valja trpjeti na ovome svijetu. To su dokazi Božje ljubavi i odlikovanja. Tako nas uče sveci Božji, a ponajviše sam Gospodin Isus Krist. Zahvalimo Gospodinu za patnje, koje nam šalje u svojoj očinskoj providnosti i pijmo s radošću iz kaleža tuge i boli…Zar ne valja zvati najamnicima one, koji uvijek traže utjehu? Zar ne pokazuju, da više ljube sebe nego Krista, jer neprestano misle samo o svojoj koristi i dobitku? Gdje će se naći tko, koji bi htio služiti Bogu bez plaće?“
Da budemo što savršeniji u ljubavi za Isusa, sveti Pavle, moli za nas!
Nataša M.