Privremeni smještaj
U teškim se trenucima od mudrih i iskusnih ljudi zna čuti izreka kako svaki križ može biti prokletstvo ili blagoslov. Ovisi kako se tko postavi prema križu u svojoj nutrini. Upravo je ova korizma ponovno prilika za instrukcije iz Isusova osobnog primjera.
Ni jedan čovjek nije izoliran od križovitih situacija i križ nikome nije ugodan. To je stvarni dio ljudske svakodnevice, a kršćanima to Isus prekrasno potvrđuje. Bog nije stvorio bol, patnju, smrt, ali zna, iskusivši i na vlastitoj koži, da su te stvarnosti prisutne kao posljedica grijeha. On ne ostaje na tome, već želi pokazati kako se nositi s time, kako biti slobodan i ono najvažnije – upravo križ postaje put do uskrsa.
Križ postaje blagoslov kad ga čovjek prihvati, doslovno prigrli, s povjerenjem u Božju pomoć, ne očekujući rješenje sad i odmah. Križ je jedan od temeljnih ispita autentičnosti vjere – koliko se Bogu uistinu dopušta da bude Bog u životnoj situaciji.
Padovi pod križem pa i u vjeri su prisutni, ali to nije tragedija. Isus je pokazao da računa s našim padovima. Pravi vjernik nije onaj koji ne pada, već koji diže svoj pogled, ruku i srce prema Bogu. Bog računa sa slabostima – On se upravo po njima proslavlja.
Upravo su sveci primjer ljudi koji su doslovno zavoljeli križ do te mjere da su uvijek tražili još. Zašto? Pa križ je dokaz najveće ljubavi Božje prema nama ljudima. Po križu i mi sami imamo priliku postati dionici te ljubavi upoznajući sve više Ljubljenog.
Za kraj kratak primjer. U jednoj staroj seoskoj crkvi započela je obnova zbog dotrajalosti. Iza središnjeg oltara nalazio se veliki križ koji su radnici skinuli sa zida i položili u sakristiju. Na križ su objesili jedan papir na kojem je pisalo: Privremeni smještaj.
Isus stalno naglašava da nismo stvoreni za Zemlju, već za Nebo. A put u Nebo vodi preko križa. Svaki križ dolazi, ali i prolazi…, svaki križ je prilika – valja je iskoristiti za dobrobit svoje duše i spas svojih bližnjih.
Autor: S. Marija Dijana Mlinarić, karmelićanka BSI
Preuzeto: Glas Koncila