Za Tebe sam rođena – Započela petstota obljetnica rođenja sv. Terezije Avilske
Na svetkovinu sv. Terezije od Isusa (Avilska), 15. listopada 2014. otvorena je jubilarna godina u čast petstote obljetnice njezina rođenja pod geslom “Za Tebe sam rođena”. Središte slavlja je svetičin rodni grad Avila u Španjolskoj, ali u proslavi sudjeluje cijela karmelska obitelj širom svijeta. Vrhunac svečanosti vezan je uz 28. ožujka 2015., dan 500. rođendana sv. Terezije, a svjetski susret terezijanske obitelji priprema se za početak kolovoza 2015. u Avili.
I naša karmelska obitelj u Hrvatskoj zauzeto sudjeluje te sve događaje vezane uz jubilej možete pratiti putem naših mrežnih stranica (www.karmel.hr, www.karmelbsi.hr) i osobito putem facebook stranice: www.facebook.com/STJ500hr. Također vas pozivamo na terezijanske duhovne vježbe koje će biti organizirane kroz godinu za mlade i odrasle te susrete za karmelske laike i mlade.
Učimo iz života sv. Majke Terezije
Možemo se zapitati što mi danas možemo naučiti od jedne svetice iz 16. stoljeda? Što nam može reći žena koja se dopisivala s kraljem, plemićima, biskupima, među čijim učenicima primjećujemo ugledne teologe i redovnike, kao i njezine susestre iz samostana i rođenog brata? Što može reći danas svima nama kao učiteljica molitve? Ako je bolje upoznamo vidjet ćemo da je vrijeme nije pregazilo. Naprotiv, da je njezina poruka vrlo suvremena i aktualna i za današnjeg čovjeka.
Sv. Terezija Avilska (Teresa de Ahumada) rođena je 28. ožujka 1515. godine u poznatom španjolskom gradu Avili, u plemićkoj obitelji don Alonsa Sánchez de Cepeda i doñe Beatriz de Ahumada. Terezija je bila dijete viteških vremena. Voljela je čitati i zamišljati se u ulogama iz viteških romana, ali i u zgodama iz života svetaca. S braćom bi glumila viteške pustolovine, gradila kamene kolibe i igrala se pustinjaka. Omiljena između dvanaestoro braće i sestara, lako ih je pridobivala za svoje ideje. Tako je u dobi od tek sedam godina uvjerila svog najdražeg brata Rodriga da krenu u maursku zemlju u potragu za mučeništvom (usp. Moj život, 1). Tu se već vidi njezina strastvena narav vođe i želja za radikalnošću. U mladosti je mnogo držala do uređivanja i ljepote, do razbibrige uz viteške romane i zabave sa rođacima. To se promijenilo s njezinim boravkom u odgojnom zavodu u samostanu Naše Gospe od Milosti sestara augustinki. Terezija je ovdje boravila godinu i pol, stekla nova prijateljstva i napredovala u duhovnom životu. Naročito je dubok dojam na nju ostavila jedna redovnica, njihova učiteljica, s kojom je voljela razgovarati o Bogu (usp. Moj život, 2,3).
U dobi od dvadeset godina ulazi u karmelski samostan Utjelovljenja u Avili. Međutim, ovdje Terezija dugo vremena, oko 20 godina, živi u osrednjosti života. Nakon konačnog obraćenja Kristu (usp. Moj život, 9,1) počinje njezina borba u obnovi vlastitog života, a onda i karmelskog Reda. Zajedno s nekoliko sestara osniva u Avili 1562. godine samostan sv. Josipa, prvi samostan reformiranog Karmela. Iako je silno željela povući se u strogu klauzuru i provesti ostatak života u skrovitosti, Gospodin je vodi dalje i potiče na nove osnutke. Osnovala je još 16 samostana diljem Španjolske, a obnova je zahvatila i mušku granu Reda preko njezinog prijatelja i suradnika karmelićanina sv. Ivana od Križa.
Sv. Terezija je živjela u „zlatno doba“ Španjolske kojoj je pripadalo mjesto političkog vođe u Europi i svijetu, duhovna briga za novootkrivene zemlje te obrana Crkve od protestantizma i kršćanstva od Turaka. Bila je aktivna sudionica duhovnih, kulturnih i društvenih zbivanja svoga vremena. Po broju i vrijednosti svojih spisa ubraja se među najpoznatije učitelje duhovnosti i najuglednija imena svjetske književnosti. Ta velika žena svoga vremena umrla je 4. listopada 1582. godine. Njezinu veličinu i svetost Crkva je brzo prepoznala i 40 godina nakon smrti (12. 3. 1622.) proglasila je svetom, a papa Pavao VI. 1970. godine i prvom ženom naučiteljicom Crkve. Prozvana je majkom duhovnog života. To znači da je njezin duhovni put ispravan i siguran, i zato stavljen pred vjernike svih vremena kao uzor i izazov.
Što je najvažnije sv. Terezija nas razumije jer je i sama doživjela muku i ljepotu molitve i duhovnog puta, uspone i padove, slatkoće i suhoće. Bliska nam je u traženju osobne vjere i iskustva Boga; u našim unutarnjim borbama između Boga i svijeta, molitve i života, polovičnosti i radikalnosti. U molitvi je pronašla i pokazuje nam pravi put predanja, ljubavi i slobode. Na početku nas ohrabruje da je najvažnije ispravno početi – “odlučnom odlučnošću” doći do izvora Žive vode, pa makar se to sastojalo u tome da krećemo uvijek iznova, ali i tako idemo naprijed.
Terezijini spisi o molitvi su uzbudljiva priča o prijateljstvu između Boga i Terezije odnosno Boga i čovjeka. Kada bismo sv. Tereziji postavili pitanje koje je Isus postavio svojim učenicima: „Što vi kažete, tko sam ja?“ (Mk 8,29), ona bi vjerojatno odgovorila: „Ti si Prijatelj od kojega dolazi svako dobro!“ (Moj život, 22,7). To potvrđuje i njezina definicija mislene molitve: „Molitva nije ništa drugo doli razgovarati prijateljski često puta na samo s Onim za kojega znamo da nas ljubi“ (Moj život, 8,5).
Dragi prijatelji Karmela, želimo vam blagoslovljenu jubilarnu godinu, moćan zagovor, milosti i ohrabrenje od sv. Terezije na putu prijateljevanja s Isusom u “ova vremena kada su potrebni čvrsti prijatelji Božji” (Moj život, 15,5)!
s. Maja Pavla