4. susret o sv. Ivanu od Križa: Daruj se potpuno, Isuse!

Tumačenje 4. ikone (6., 7., 8., 9., 10. i 11. strofa Duhovnog spjeva)

VI

Ah, tko da me izliječi?
Odluči jednom istinski se dati!
O drugima nj riječi:
Nemoj mi više slati
Poslanstva koja ne želim primati!

VII
Tko sit te sretan ljubi
O sto me tvojih ljepota on uči;
Al mene živu ubi,
Rane mi podvostruči,
Jer tepajući mi, tek, nešto poruči.

VIII
Kako se nećeš strti,
Živote, tu gdje samo otrov primaš?
Dosta strelica smrti
U njedrima već imaš
Tim što o njem jasnim znanjem začimaš.

IX
Kad si jednom ranio
Ovo srce, ozdravi ga jednako!
Što li si nakanio:
Napustiti plijen tako,
Prem ukrasti ga nije bilo lako?

X
Tjeskobe mi ublaži
Što ne može ih zgasit ništa ino;
Očima se pokaži,
Jer ti si svjetlo njino
I za tebe ih otvaram jedino.

XI
Otkrij mi ljupko lice,
Nek pogled me na tu ljepotu satre!
Od ove teške vatre
Ozdravlja to nas samo
Da lik ljubljenog prisutan gledamo.

Kratko tumačenje:

Daruj se sav, Isuse!
Duša je već uznapredovala u spoznaji Boga i više ju ne može zadovoljiti što drugi o Njemu govore pa bio to i sam anđeo.
Ona želi Boga samoga. Uronjena u duboku molitvu, slično Mariji i Josipi na božićnim ikonama, duša žarko čezne za licem Kristovim.
Spoznaje o Božjim djelima samo produbljuju njezinu ranu.
Duša se ne zaustavlja ni na jednom Božjem djelu, nego ponire dublje, želeći samoga Boga.
U Bogu je život duše, sve ostalo je mučenje.
U želji koja doseže beskraj njezina molitva je odlučna.
Sva duša postala je vapaj: „Isuse, daruj se potpuno!“
Duša želi samo Njegovu slavu i ne može uživati ni učemu osim u Isusu.
Isus prepoznaje taj iskreni krik za ljubavlju i otkriva veo sa svoga lica.
Isusov pojavak je dodir koji dušu duboko prožima i čini da ona „začme“ Boga, tj.
Njegovu ljepotu, veličinu, mudrosti i kreposti.
Božanski pogled je ipak presnažan pa je duša kao između neba potpunog sjedinjenja s Bogom i zemlje svoje nedostatnosti.
Ona i dalje želi cijeloga Boga, ali još se mora pripravljati za Njegovo potpuno posjedovanje.