Prvo misijsko putovanje u Rovinj

Dana 30.1. 2016. mi mladi Karmela BSI iz Hrvatskog Leskovca uz vodstvo naše s. Marije Dijane krenuli smo u Rovinj na naš prvi evangelizacijski vikend. Suradnja se ostvarila na prijedlog tamošnjih župljana i njihovog župnika mons Vilima Grbca iz Rovinja. Oni su nas molili da održimo jedan susret za tamošnje krizmanike i njihove animatore i da u nedjelju animiramo sv. Misu te izvedemo predstavu za sve vjernike. Usprkos ispitnim rokovima i ostalim obavezama odlučili smo zasukati rukave i pripremiti susret za krizmanike kako bi im posvjedočili da zajedništvo u Kristu nije dosadno i nazadno već je nešto prekrasno i zapravo neopisivo. U subotu ujutro u 8:00h, naš vozač gospodin Rudi, utrpavši tonu rekvizita i sve naše torbe konačno je krenuo put Istre i Kvarnera. Bili smo spremni na sve – i na maglu zbog koje smo vozili 40km/h i na kišu iako skoro nitko nije ponio kišobran. Već od samog početka osjećalo se iskreno zajedništvo i radost. Prvo nam je stajalište bilo kod svima drage zagovornice Gospe Trsatske. Svjesni svoje pripadnosti Mariji kao Karmelska mladež baš smo htjeli najprije ići k Njoj i povjeriti ovu našu misiju i sebe same. Ulaz je bio poseban upravo zbog činjenice kako prolazimo kroz jubilejska vrata oprosta. Nakon ulaza i pjesme imali smo Sv. Misu koju je predslavio sam gvardijan fra Antun Jesenović. On nas je tako srdačno potaknuo na neustrašivo svjedočenje svoje vjere u okolini u kojoj živimo stavljajući nam Mariju za primjer, poticaj, ali i zaštitu. Bili smo dotaknuti uistinu srdačnom dobrodošlicom. Poslije su nas fratri pozvali i na okrepu te zajedništvo sa novicijatskom zajednicom. Tu nas je dočekao fra Siniša Pučić, franjevački novak i prijatelj s. Marije Dijane i 2 njegova subrata s kojima smo se podružili i obišli Svetište. Tih je 2 sata na Trsatu proletjelo i krenuli smo za Rovinj. Putem smo imali i originalnog vodiča „rovinježa“ Juraja, našeg ZKL-ovca koji nas je kratko uveo u sve čari Istre i samog Rovinja. Čak je održao i kratki tečaj istarskog koji je (kako on kaže) mješavina talijanskog, venecijanskog dijalekta te hrvatskog jezika.
Napokon smo stigli i u Rovinj. Imali smo vrlo lijepo dobrodošlicu naših domaćina koji su nam odmah pomogli odvesti stvari za naš susret s krizmanicima u sportsku dvoranu gdje se kasnije susret i održao. Ali, prije nego smo počeli spremati se za susret otišli smo posjetiti crkvu Sv. Eufemije, zaštitnice grada Rovinja. Tamo nas je dočekao župnik mons Vilim i gospodin Enio koji nam je osim upoznavanja sa crkvom i životom sv. Eufemije ta dva dana bio pravi domaćin. Uskakao je kad god i što god je trebalo i njegov humor uistinu nećemo zaboraviti. Nakon kratkog upoznavanja s životom sv. Eufemije i razgledavanja Rovinja, počelo je spremanje za susret s krizmanicima. Trebali smo pripremiti igre, scenu za predstavu i svjedočanstva, rekvizite za predstavu i ostale tehnikalije kako bi susret protekao bez problema. U 17h počeo je program. Već na početku doživjeli smo iznenađenje, koje u biti i nije baš iznenađujuće s obzirom na predrasude – nisu se baš svi odazvali. No, mi smo se brzo prilagodili. Tako je počeo susret s krizmanicima, uz molitvu i kratko upoznavanje. Nakon toga smo izveli scenski prikaz o „Daru“ i „Everything“. To je krizmanike jako zainteresiralo jer su vidjeli da krizmanički susret nije samo obično predavanje. Čak su neki koji su htjeli ići na trening ipak odustali i ostali do kraja. Nakon toga izveli smo predstavu „Isus u autobusu“, a onda je šestero mladih posvjedočilo krizmanicima što za njih znači vjera, Isus, Crkva te što znači biti u zajednici mladih koja se redovito sastaje na susretima gdje mole i idu na Sv. Misu. Nakon predstave još malo smo se družili s oduševljenim krizmanicima koji su sami rekli da im je ovakav susret bio baš super i zanimljiv. Sami su nam posvjedočili da su u šoku što nije bilo dosadno.
Kad je završio program s krizmanicima dočekala nas je odlična večera – pizza i već su polako počeli pristizati naši domaćini jer smo mi mladi po dvoje ili troje bili smješteni u obiteljima. Zaista drugi dan nismo prestajali hvaliti svoje domaćine. Pa to ne znaš kome je bilo bolje. Uglavnom svi smo se povezali i nadamo se da će to zajedništvo i dalje ostati.
No, ipak važan detalj subotnje večeri bilo je pospremanje dvorane. Vrijedni župljani su uz pomoć muškog dijela naše ekipe prebacili sve rekvizite autom za sutrašnju predstavu i Misu u crkvu sv. Eufemije. No, jedan rekvizit – autobus – bio je ipak prevelik. Pa su naša s. Marija Dijana i Josip odlučili bus provesti kroz Rovinj pješice. Možete si samo zamisliti taj prizor gdje oni usred grada vuku autobus od platna dugačak 5 metara na kotačićima koji bruje gore dolje, pa po stepenicama. Nije to dugo trajalo i grad je bio na svu sreću prazan, ali prizor je bio jedinstven.
U nedjelju ujutro u 9. 30 krenula je priprema za pjevanje na sv. Misi koja je bila u 10. 30h. Nakon Sv. Mise još jednom smo izveli predstavu „Isus u autobusu“ za sve župljane. Iako je u crkvi bilo prilično hladno velika većina župljana je ostala na predstavi, a među njima i krizmanici s kojima smo dan ranije imali susret. Za nas je bila radost vidjeti da su oni došli ponovno. To je značilo da smo dan ranije dotaknuli neki djelić njihovog srca koji ih je potaknuo da dođu Isusu. Po završetku predstave imali smo ručak u jednoj školi i nakon toga malo slobodnog vremena za prošetati po gradu i uslikati koji predivni pogled na more, ali mnogi od nas ipak su odlučili sjesti na klupicu kod Autobusnog kolodvora i uz gitaru i pokoju duhovnu pjesmu pozdravljati sve začuđene poglede koje su dolazili od stanovnika Rovinja. Bio je i to dio evangelizacije koji je mnogima izmamio osmijeh to poslijepodne.
Kako je poslijepodne prolazilo i mi smo morali krenuti. Oprostili smo se sa domaćinima uz dogovor da se ovako nešto mora ponoviti, bilo u Rovinju, bilo u Hrvatskom Leskovcu.
Ali ovo nije bio kraj – imali smo još jednu postaju – crkva u Svetvinčentu u kojoj je se nalazi naš blaženi Miroslav Bulešić, mladi svećenik, mučenik. U maloj crkvici u predvečerje prekrasne nedjelje imali smo trenutak za smiriti se i biti u molitvi pred blaženikom slušajući o njegovoj hrabrosti i odlučnosti da pod cijenu života svjedoči za Krista. Župnik, vlč Darko Zgrablić upoznao nas je sa životom blaženog Miroslava i priredio nam kratki duhovni program koji nas je baš dotaknuo. Imali smo vremena i za osobnu molitvu koja nam je nakon ova 2 dinamična dana bila potreba duše.
Nakon ovakvog susreta, mi mladi iako umorni, bili smo radosni i ispunjeni jer smo usprkos svim ispitima i obavezama odlučili krenuti na put svjedočiti za Isusa. I nadamo se da ćemo Ga i dalje svjedočiti bilo u zgodno bilo u nezgodno vrijeme bilo kao zajednica ili pojedinci.
Sve što je lijepo kratko traje pa tako i naš put natrag – ta radost zajedništva mogla se osjetiti na putu koji je protekao uz, za nas mlade tako tipično, gitaru, pjesmu i veselje.
Hvala od srca Isusu koji nas je pozvao, poslao, našim sestrama koje su vjerovale u nas, župniku Vilimu te svim obiteljima, katehistima, krizmanicima, katehistima, župljanima na prekrasnom prijemu. Ostajemo povezani u srcima i molitvi. Do nekog drugog susreta…
Renata C., mladi Karmela BSI, HR Leskovac