18. Satovi muke Gospodnje: Isus nosi teški križ

11:00 h – Isus nosi teški križ

 

„Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota.“ (Iv 19, 16-17)

 

Meditacija

Kristov život je slobodno prihvaćena žrtva Ocu kako bi ispunio njegov plan spasenja. On svoj život daje za nas, za svakoga čovjeka. Svojom ljubavlju spašava čitavo čovječanstvo.  Isusa predaju kako bi ga razapeli! Prije razapinjanja stavili su težak križ na njegova leđa. Iako je njegovo tijelo već bolno, krvavo od bičevanja i slabo na njega navaljuju težak križ.  Šutio je!  Strpljivo trpi i grli pretežak križ za naše spasenje od smrti grijeha.

Male i uske kamene ulice pune su ljudi koji prate čitav događaj ili slučajnih prolaznika kojima pogled seže prema Čovjeku, već izranjenu i iznemoglu. Čuje se vika i galama, na nekim licima vidi se strah, suosjećanje i patnja s Isusom. Najveća bol obuzima srce Marijino koja svoga Sina prati na putu muke. Susreću se pogledi, pogledi posebne ljubavi, pogled boli, pogled usmjeren prema svim majkama, ali i pogled usmjeren prema vječnoj Ljubavi! Isus iz ljubavi nosi teret, nosi bolest, patnju, razočaranje i sve tegobe i muke čitava čovječanstva koje su se upravo navalila na njegova pleća. Pritisnut svim situacijama, pada pod križem. Pada tri puta i svaki put se ohrabren diže te strpljivo nosi križ. Svaki put skuplja snagu i još jači ustaje za pobjedu života, ustaje i ne odustaje zbog tebe i zbog mene. Stalo mu je do svakoga čovjeka, svakome od nas želi ljepotu vječnoga života.

Isusu na križnom putu pomaže slučajni prolaznik, Šimun Cirenac. Nije znao što se to u Jeruzalemu događa, slučajno je onuda prolazio i pomaže Isusu nositi križ. Tko li je taj Čovjek kojeg su tako osudili i navalili ovo breme na njega? Bilo je to breme ljudskih grijeha, bio je to važan trenutak za Šimuna koji vidi Isusovu veličinu. Prigni glavu i strpljivo nosi, treba izdržati do kraja! I ide dalje, uskom stazom s ogromnim teretom! Isusovu muku, iznakaženo tijelo i umorno lice promatra Veronika. Prilazi Isusu i briše krvavo lice koje ostaje utisnuto u rubac! Strahopoštovanje je obuzelo Veronikino srce! Pogledati u rubac, pogledati Istinu u lice i ne skrivati svog pogleda nego gledati zajedno s njim u isti Cilj u ljepotu susreta koji nas čeka. Još uzbrdica, Isus treba doći do Golgote gdje će ga razapeti, gdje će se dogoditi smrt iz koje će ustati na vječni život kojemu se i mi nadamo.

Tko sam ja na Isusovom križnom putu? Gdje se nalazim? Jesam li od onih kojih navijaju i osuđuju Isusa ili imam suosjećanja i supatim s njim? Jesam li slučajni prolaznik koji pomaže Isusu nositi križ? Ili sam Veronika koja se susreće sa Isusovom boli? Isusa bole naši grijesi, naše međusobne osude, ne imanje sućuti za drugoga i upiranja prstom u bližnjega pored sebe. Kako nosim svoj križ? Prihvaćam  li svoj križ ili bježim od njega i to mi stvara još veći teret?

Renata V.

 

Duhovni zadatak:

Razmatraj danas postaje Križnog puta. Moli Gospodina da ti da milost prihvaćanja svoga križa iz ljubavi prema Bogu i bližnjima.

 

„Križ je težak samo za onoga koji ga vuče, a ne za onoga koji ga zagrli.“ sv. Terezija Avilska