23. Satovi muke Gospodnje: Isus skinut s križa i položen u grob

16:00 i 17:00 h – Isus skinut s križa i položen u grob

„A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također iščekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Pilat se začudi da je već umro pa dozva  satnika i upita ga je li odavna umro. Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata. A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.“ (Mk 15, 42-47)

Meditacija

Josip iz Arimateje, Isusov učenik, čitavo vrijeme Isusovog javnog djelovanja bijaše u sjeni apostola te o njemu vrlo malo znamo iz izvještaja evanđelista. Znamo tek da je bio vrlo bogat čovjek, utjecajan u Velikome vijeću, no i to da je upravo sav taj ugled u svijetu bio spreman izgubiti zatraživši od Pilata Tijelo Onoga koga su osudili na smrt kao najvećeg zločinca.

Iako nezapažen u vrijeme Isusove slave, kao da je upravo svo to razdoblje bio pripreman za ulogu koju ima izvršiti kada su gotovo svi zapali u sumnju da Isus jest Mesija, onaj koji ima izvršiti spasiteljsko djelo. Možda se i u Josipovu srcu rodila sumnja, možda je i on osjećao beznadnu gorčinu minulih časova, možda… No, to ga nije spriječilo da zatražiti Tijelo Isusovo, Sina Božjega, blago Crkve.

I, dok čitam retke o Josipu iz Arimateje, u srcu mi se rađaju neka pitanja. Ufamo li se mi čvrsto da, iako smo često u sjeni onih čija su djela u našem društvu, ili šire, poznatija, postoji za nas  jedinstvena uloga, koju nitko drugi osim nas ne može izvršiti, djelo za koje nas je odabrao sam Gospodin, koji računa na nas? I, kada dođe čas da izvršimo ono što je za nas Gospodin poželio, jesmo li spremni izložiti, riskirati sve što smo do tad izgradili, kako bismo izvršili puninu istinitosti našeg poziva?

Nakon što je Tijelo obećanog Mesije položeno u grob, zavladala je tišina. Tišina u kojoj se izvana ništa ne čuje, ali koja u nutrini nosi lice vapaja, vapaja za smislom. Tišina u kojoj se trpi. Vjerujem da su prošnje većine učenika Kristovih bile za oživljavanje nade protiv svake nade. Mnogi su odlazili na grob Kristov i tamo strepili, postajući sve svjesniji svoje malene vjere.

Jedina koja nije odlazila na grob jest bila Marija. Kako ljudski nelogično, da majka mučenog i ubijenog sina ne odlazi oplakivati usmrćeno tijelo. No, ona je u srcu brižljivo čuvala sve događaje iz života s Isusom. Neprestano se podsjećala upravo na događaj u Jeruzalemu kada je izgubila Isusa, tada još dječaka. Tri dana ga je neumorno tražila zajedno s Josipom. Treći dan Ga posve iscrpljeni, prestrašeni nađoše u Hramu gdje sjedi posred učitelja. Kada Mu rekne da su Ga žalosni tražili, Isus joj odgovori :” Zašto ste me tražili? Zar niste znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?” Kaže evanđelist Luka da tada ne razumiješe riječi koju im reče. No, Marija ih, iako nerezumljive, nije odbacila, već ih je pomno  čuvala i po njima prebirala, sve do trenutka kada joj postadoše posve jasne. Izgubila je Isusa ponovo. No, nije očajavala, znala je da Njegovu tijelu nije mjesto u grobu. Znala je da mu je biti u onome što je Oca Njegova.

O, Marijo, velika je vjera tvoja! Pouči nas kako biti, poput Tebe Majko,  posve predani službenici Kristovi, kako ne odbaciti ono što nam je nejasno, već sve brižljivo čuvati u svome srcu, pouzdajući se da ća nam biti razjašnjeno u trenutku u kojem imamo izvršiti ono jedinstveno, što nam je od početka Gospodin pripravio.

Eva Š.

Duhovni zadatak:

Pohodi danas Isusov grob i sudjeluj u Vazmenom bdijenju. Moli u zajedništvu s Marijom za kreposti vjere, nade i ljubavi – one su dar Božji po kojem postajemo dionici Otajstva Isusova života, Njegove  muke, smrti i uskrsnuća.

„On, koji je iz smrti ustao na novi život, On je i mene oživio, probudio iz sna smrti, dajući mi novi život iz dana u dan.“  sv. Edith Stein