Dragocjeni biseri – dojmovi sudionika Karmelijade u Požegi :)

Dojmovi sudionika XII. Karmelijade u Požegi:

12. po redu Karmelijada održana je u Požegi, mom voljenom gradu. Premda se ovdje ne nalazi samostan sestara Karmelićanki BSI, odlučeno je da se Karmelijada održi u srcu Slavonije. I to ne bez razloga. Budući da je ova godina posvećena sv.Tereziji Avilskoj, a kako požeška katedrala nosi njeno ime, sestre su izabrale da se ovogodišnja Karmelijada održi upravo ovdje. Ta vijest je razveselila moje srce, ali sam u isto vrijeme osjećala odgovornost i obvezu da još jedna u nizu Karmelijada bude lijepa i poticajna za svakog sudionika. Svijest da će se Karmelijada zaista održati u Požegi došla je do izražaja tek kad su u subotu 29.8., u 7 sati ujutro počeli stizati prvi sudionici… Uzbuđenje je sve više raslo. Počelo je! 🙂
Polako su pristizali mladi i karmelski laici iz svih krajeva Lijepe naše. Lijepo je bilo vidjeti zajedništvo i radost koju su širili mladi i stariji zajedno, na jednom susretu. Okupili smo se u našoj lijepoj katedrali i program je mogao početi. Sve je išlo prema planu popraćeno veliko radošću unatoč svoj vrućini. Da ne bih sada pisala kako je izgledao program tijekom dana izdvojit ću samo ono što me se osobito dojmilo. Cijeli dan je zapravo bio veoma dojmljiv, nadam se za svakog sudionika. Karmelijada u Požegi bila je dojmljiva i za slučajne prolaznike, dok smo imali radionice na otvorenom u parku te šetali ulicama grada u narančastim majicama, kao i za namjerne posjetitelje kojih je bilo nekoliko. Mislim da smo našem gradu na taj način pružili veliko svjedočanstvo vjere i mladenački duh koji je izmamio brojne osmjehe, ali i poneka pitanja…
Meni osobno ova je Karmelijada bila od velikog značenja jer sam ponovno osjetila zajedništvo karmelske obitelji s nama mladima i karmelskim laicima s kojima se, od kad sam se vratila sa studija iz Zagreba, rijeđe susrećem. Sada sam se osjećala kao pravi domaćin i željela sam da se svaka osoba koja je došla osjeća dobrodošlom. Nadam se da i jesu… Kao nešto što mi je osobno bilo potrebno i poticajno, izdvojila bih jutarnju katehezu o.Darija Tokića koji nam je na bliz i razumljiv način pokušao protumačiti dijelić života sv.Terezije Avilske. Sjećam se kako je govorio o nenavezanosti…da trebamo biti slobodni od svega, da možda nije sve potrebno učiniti u određenom trenutku, jer na kraju krajeva “samo Bog dosta je”…i to je jedino važno, i zbog toga se trebamo brinuti… Lijep mi je bio i rad u manjim skupinama kada smo mogli jedni druge čuti i bolje upoznati te podijeliti neka svoja razmišljanja i iskustva vezana za karmelsku duhovnost. Molitveni sat i klanjanje koje je uslijedilo u poslijepodnevnim satima bilo je toliko potrebno da razmišljamo o Tereziji i budemo u zahvalnosti pred Isusom, za čitav susret, za život… Kruna Karmelijade bila je dakako Sveta misa kada smo od biskupa mogli čuti riječi poticaja za daljnji rast sa svetom Terezijom. Radost, zajedništvo, susret…riječi su kojima bih opisala ovogodišnju Karmelijadu. Za jednu manju skupinu karmelske mladeži iz Zagreba ona se nastavila i drugi dan u zahvaljivanju i zajedništvu jednih s drugima. Bogu sam zahvalna za te blagoslovljene dane i već se sad radujem slijedećoj Karmelijadi. 🙂
Ivana V. iz Požega, Mladi Karmela BSI-Zagreb

Još jedna lijepa i bogata Karmelijada je iza nas. I dok u radosti iščekujemo sljedeću, u srcu prebiremo i pohranjujemo baš ovu, po mnogo čemu posebnu. U susretu sam sudjelovala kao animator i možda mi je ova uloga darovala jedan sveobuhvatan, unutarnji pogled na sudionike i sve što su od sebe dali kako bi ova Karmelijada bila malo slavlje velike karmelske obitelji. Osobito mi je drago da su se ove godine ujedinile duše laika i mladih Karmela BSI kako bismo se zajedno radovali i promišljali o karmelskoj duhovnosti i još jednom posebno pozdravili našu sv. Tereziju od Isusa u katedrali koja joj je posvećena. U lijepom sjećanju nosim radionicu, molitveni sat sa sv. Terezijom na izvoru vode Žive, klanjanje i Svetu misu u zajedništvu s biskupom Antunom. Sa željom da u našim srcima uvijek živi spoznaja da je samo Bog dosta i u velikoj zahvalnosti Isusu, Mariji, sv. Majci Tereziji i svima koji su uložili sebe u ovaj blagoslovljeni susret radosno iščekujem svaki novi!!!
Marina L., Mladi Karmela BSI-Zagreb

Ovo je bila moja prva Karmelijada i bilo mi je predivno. Zahvalna sam Gospodinu na predivnom danu zajedništva, radosti i Njegove blizine, i što sam kako animator mogla doprinijeti i ugrađivati se s ostalima u veliku slagalicu Karmelske obitelji 🙂 Mislim da je ovaj susret bio još jedan lijepi poklon našoj svetoj Majci Tereziji za njezin 500-ti rođendan! Isus vam bio svima u duši!
Tihana P., Mladi Karmela BSI-Zagreb

Riječi himne ovogodišnje XII. Karmelijade “Ništa neka te ne straši, ništa ne uznemiruje….tko je strpljiv sve postiže..” pokazale su se prikladnima toga jutra pred odlazak u Požegu. Nakon skoro dva sata čekanja da bus dođe po nas i laganog smrzavanja nismo odustali niti gubili vjeru da ćemo stići točno na početak programa u katedralu sv.Terezije Avilske. Srce je zaigralo kada smo napokon došli i vidjeli da je grad obojan u narančasto našim majicama. Lijepo je bilo vidjeti mladost i iskustvo na istom mjestu a svi nasmijani i nestrpljivi da započne karmelska „fešta“ 🙂 .
Pjesma i pokret dovoljno su nas razbudili da možemo pratiti katehezu o.Darija koja je ujedno bila i odličan uvod u rad po skupinama. Jedan od ljepših trenutaka bilo je fotografiranje za milenijsku fotku u obliku loga susreta. Niti sunce koje je sjalo u punoj snazi nije nas obeshrabrilo.
Naši dragi domaćini proveli su nas po gradu i pokazali znamenitosti. Prije polaska okupili smo se još jednom i uz pune stolove okrijepe zahvaljujući našim laicima, razmijenili još pokoju riječ i zadovoljno se vratili našim kućama.
Hvala Požegi i našim domaćinima i vidimo se dogodine u Mađarskoj! 🙂
Ivana G., Mladi Karmela BSI-Hrvatski Leskovac

Bio sam na Karmelijadi u Požegi, bilo je stvarno prekrasno i predivno. Sreo sam poznanika koji nam je bio vodič kad samo bili na hodočašću u Rimu 2012. godine. Pripremao se da postane svećenik a sada kad sam ga sreo mladomisnik je u Požegi. Baš mi je drago radi moga poznanika Krunoslava što je postao svećenik! Bilo stvarno prekrasno biti u Požegi, družiti se, upijati snagu Duha i upoznati novi ljude, slušati njihova životna iskustva i nešto naučiti od njih. Svidjelo mi se to što smo bili mladi i laici zajedno, što smo mogli učiti jedni od drugih i slušati njihova iskustva i ono što su oni sve prošli u životu. A oni su mogli učiniti od nas i slušati naša iskustva. Za kraj hvala dragome Bogu što sam bio tamo i sudjelovao. Preporučam svima da odu na neko hodoćašće i hode zajedno s Bogom. On je pravi prijatelj i On vas neće nikada ostaviti. On je tu uvijek za nas i biti će. Hvaljen Isus i Marija!
Josip D., Mladi Karmela BSI-Hrvatski Leskovac

Kada su mi na mojoj prvoj Karmelijadi rekli da je svaka jednako posebna nisam vjerovala jer sam smatrala da se ništa ne može mjeriti s tim osjecajima koje sam iskusila tijekom prve Karmelijade. Ove godine na svojoj drugoj Karmelijadi shvatila sam koliko sam bila u krivu, da se ti osjećaji povećavaju kada gledam koliko mladih je odlučilo slijediti Krista. Okupljeni u uzavreloj Požegi, nismo samo gorjeli tjelesno pod vrućinama Slavonije, nego je naše srce gorljivo čeznulo za Gospodinom i njegovom prisutnošću.
Zbog zajedništva Karmelskih laika i Mladih Karmela BSI ova Karmelijada dobila je posebno značenje. Shvatila sam da nije bitna razlika u godinama između laika i mladih nego naša ljubav prema Bogu jer na kraju dana smo mi svi djeca Božja. Bilo je to neprocjenjivo iskustvo da smo se baš mi, okupljeni u požeškoj katedrali u godini sv.Terezije od Isusa, borili za zajedništvo puno veće od onog među nama jer smo se borili za Krista. Najbolji način za osjetiti tu blizinu Boga je molitva što je naglašavala i sama sv.Terezija. Molitva nije samo puko izgovaranje riječi nego shvaćanje njih i trud da se istinski povežemo s Bogom. Najveće zajedništvo se osjećalo tijekom Svete mise kada smo se molili Bogu najljepše što smo mogli,a to je pjesmom. Smatram da smo opravdali ovogodišnji moto Karmelijade jer uistinu „Samo Bog dosta je“.
Sanja P., Mladi Karmela BSI-Strmec

Još uvijek u meni odjekuje pjesma: Ništa neka te ne straši…, još prebirem drage susrete obojane narančastim bojama, još je srce ispunjeno nekom novom nadom, koja je unijela svijetlo u ovo tmurno vrijeme loših vijesti ukolo. Da, još živim od jednog dana u kojem oćutjeh svu puninu susreta u čijem je središtu Bog. Karmelijada. Dvanaesta po redu. Prva koja je sabrala starost i mladost u jednom danu, okupljenu oko sv. Terezije Avilske.
Još uvijek prebirem u srcu svaki trenutak tog dana, doček u dvorani, razigranost animatora vođenih neumornom i poletnom rukom s. Maje Pavle, slajdova koji nas vratiše na početke naših susreta, predavanja iskusnog i nadahnutog oca Darija, radionice, klanjanja, sv. Mise; onih ozarenih lica uokolo, osjećaja da smo svi zaista jedno nošeni duhom Karmela koji u dušu utiskuje prepoznavanje, dragost, tu neku duboku radost, koja se pretače iz srca u srce i utiskuje u jedno Srce iz kojeg potječe sve dobro, jedino koje ne prolazi i ne mijenja se.
Sve, baš svaka kockica, imala je svoj značaj tog dana, baš kako je i svaka puzzla koju smo dobili u ruke, bila cjelina tek u zajedništvu s ostalima. I sad zadrhti srce pri pogledu na sliku u kojoj je i moja puzzla, moj djelić u Isusovu srcu. Znam da je Isusu ona itekako značajna, iako u mojim rukama, sama, nije imala svrhu. Sjećam se, kako sam gledajući u nju nekako slutila da je to Srce, no toliko nas je namučilo složiti onaj naš djelić, da je stršala u rukama dok ne složismo cjelinu. Svatko je dao svoj doprinos, okrećući djeliće i pokušavajući složiti mozaik.
Razmišljam o tome, koliko i trenutno puzzli strši u mojim rukama a ja neznam kuda pripadaju. Sigurna sam, jednom ću vidjeti gdje pripadaju, jednom ću vidjeti čitavi mozaik, jer sad vidim tek djelić koji trenutno imam u ruci.
Koliko bogatstva u tom jednom jedinom danu, koliko spoznaja, koliko prepoznavanja svojih ograničenosti. Možda tek da spomenem jednu od njih. Svrstavajući se u grupe po brojevima na puzzli, vidjeh da je naša animatorica tek mlada djevojka. Nitko poznati. Nitko veliki, a onda me susret s tim iskrenim jednostavnim očima razgalio, pokazao ponovno da je ljepota u iskrenosti, jednostavnosti, malenosti i da je istinita izreka da Bog ne poziva osposobljene, već osposobljava pozvane. Razmjena misli i iskustava u toj radionici bili su itekako važan djelić mozaika od kog je sastavljen taj dan.
I na kraju, kako ne spomenuti osjećaj koji te preplavi kad vidiš radost mladosti. Onu pravu radost, koja svoj izvor crpi u Bogu, koja u Tereziji otkriva kako živjeti, kako moliti i kako stvarati bolji svijet oko sebe. Postadoh svjesna tog dana u Požegi, da unatoč tami koja viče kako nema nade, nada itekako postoji. Ona je utkana u ovu mladost, u njihove ispružene ruke Bogu. Vratih se kući, željna još više upoznavati tu veliku i mističnu ženu, Tereziju Avilsku. Vratih se s molitvom da mi svaki puta šapne one riječi, ako utihnu u meni:
“Ništa neka te ne straši, ništa ne uznemiruje, tko ima Boga ima sve!
Anica V., Zajednica karmelskih laika BSI-Strmec

KAD SE MLADI I STARIJI U MOLITVI SLOŽE I VJERA JAČATI MOŽE
Ovogodišnji susret ZKL-a i Mladih Karmela BSI u slavonskoj Požegi mogli bi staviti u samo jednu riječ: „RADOST“. Mladi Karmela BSI, sa s. Majom Pavlom, sa svojom organizacijom, animiranjem i pjevanjem pod okriljem sv. Terezije Avilske, uspjeli su u svima nama stvoriti ugođaj zajedništva i ljubavi u molitvi. Trud i vrijeme koje su uložili bili su veliki, ali radost u svima nama još puno veća i trajnija. Od srca HVALA svima i pozdrav “SAMO BOG DOSTA JE”!
Zajednica karmelskih laika BSI-Split

Kada prebirem dojmove sa susreta vrednujem ih po vidljivim učincima koji oni ostavljaju u duši i ostavljaju otisak u djelovanju. Po tome, ovaj naš karmelski utisnuo je u mene iskustvo ulaska u poniznost procjene je li što po volji Božjoj i ures Karmela. Prije susreta, razmišljala sam kako se vanjskim znakovima pripadništva sudjelovanja hodočašću izlažemo vanjskim pogledima i nepotrebno pokazujemo na van. A dogodilo se da su naše majice, kojima sam se protivila, bile znak prepoznavanja na ulici, kafiću, nekom prolazu… znak da je tu moj brata i sestra kojeg privlači isti duh i darujem mu i primim osmijeh u prepoznavanju. Opirala sam se i zajedničkoj fotografiji. Čemu to? Koja je svrha toga? Radost. Nisam znala kako će upravo ovaj naš susret, obojan toplom bojom naših majica, odisati radošću i biti svjedok, iako izložen, skrovitosti Karmela. Poput meteora, koji sine, a ostavi trag, gle postojimo negdje i Gospodin nam je dao da se susretnemo kao braća i sestre okupljeni na velikoj Terezijanskoj rođendanskoj proslavi.
Bože, hvala ti što sam bila pozvana na proslavu ovog rođendana. I oprosti mi, što se nisam odmah radovala, što sam mrmljala. O, hvala ti, što me učiš poniznosti.
Antonija M., Zajednica karmelskih laika BSI-Slavonski Brod

Čim sam čula za Karmelijadu počela sam se duhovno pripremati i radovati. Razlog je bila radoznalost kako će to izgledati kad se okupi nekoliko stotina karmelskih mladih i laika iz cijele Hrvatske, a osobito zbog toga jer je katedrala u gradu Požegi i cijela biskupija posvećena sv. Tereziji Avilskoj. Mislim da je to velika Božja milost u godini Velikog jubileja. Osjetila sam da je Bog na hodočašću izlio milosti na mene, moju obitelj i cijelu našu karmelsku obitelj. Bogat program i animacija koju su predvodili mladi zajedno sa s. Majom Pavlom bio je za mene prekrasno duhovno iskustvo. Na Karmelijadi sam osjetila radost, mir i blagoslov koji me i dalje prate.
Tatjana H., Zajednica karmelskih laika BSI-Zagreb

Moja prva Karmelijada i prvi susret s mnoštvom ljudi predanih karmelskoj duhovnosti.
Iako osobno poznajem tek nekoliko ljudi, postupno je rastao osjećaj zajedništva kroz mirno i
uravnoteženo osmišljeno ulaženje u život i duhovnost prve naučiteljice Crkve. Sunčan dan prepun vanjskoga i unutarnjega svjetla u jasnoj misli – Samo Bog dosta je!
Hvala od srca organizatorima!
Irena P., Zajednica karmelskih laika BSI-Zagreb