»Generalka«

Jedan od sastavnih dijelova pripreme na velika slavlja i blagdane je pospremanje. U tim prilikama svatko voli napraviti »generalku«. To je pravi pothvat jer se u većini slučajeva čovjek iznenadi kad zaviri ispod kreveta, naslonjača i ormara. Čisteći, osoba se često zna upitati kako je uopće mogla normalno disati pokraj tolike prljavštine na koju nije obazirala pažnju. Ali znaju se dogoditi i velika iznenađenja kad se pronađe stara lijepa zaboravljena uspomena.

Bliži se Uskrs i Crkva potiče vjernike na veliku uskrsnu ispovijed. A što je to drugo doli velika »generalka« svoje nutrine i odnosa prema Bogu, bližnjima i sebi. Po ispovijedi se dobiva velik dar – oproštenje od Boga koje se ne može zaslužiti niti platiti. Čovjek ga može samo primiti kroz vjeru, po Božjoj milosti i Njegovu milosrđu. Bog uživa u opraštanju i nema grijeha što ga Bog ne bi mogao ili htio oprostiti (osim protiv Duha Svetoga). U Svetom pismu često se govori i o novom srcu što ga Bog ponovno stvara upravo oproštenjem.

Rušiti zidove, premošćivati ponore i graditi zajedništvo jedino se može opraštajući. Ljudima je to teško jer su ranjeni ili pak doživljavaju nepravdu. Osobe često ne shvaćaju da je opraštanje velika snaga i superiornost nad zlom te osobom koja čini zlo. Razlog tome je činjenica da iskustven život s Bogom nekad zna postati stara zaboravljena uspomena iz djetinjstva.

Neka ovog Uskrsa bude drugačije – Boga staviti na prvo mjesto jer kad je On na prvom mjestu onda je sve na svom mjestu (kaže Terezija Avilska). Prst koji se upire u drugog okrenuti prema sebi te otvoriti svoju nutrinu i dopustiti Bogu, u iskrenosti srca, da On čini, a ne ja. Suočiti se sa svim prljavštinama bez straha, jer Bog sve čini iz ljubavi, a ne osude. Pokazati Bogu rane te priznati slabosti i dopustiti Mu da On izliječi i ozdravi. On to želi.

Tek se tada, bez obzira na sve nepravde u svijetu koje uvijek dolaze i prolaze, uistinu čisto i radosno može dočekati, doživjeti i proživjeti Uskrs.

Autor: S. Marija Dijana Mlinarić, karmelićanka BSI

s. Didi Dijana Mlinarić

Preuzeto: Glas Koncila