Duhovni trening

Nitko na ovom svijetu nije rođen već odrastao i pametan, nego je potrebno i vrijeme i vježba kako bi se čovjek razvio u punom smislu te riječi. Bog uistinu želi da se svaka osoba razvije cjelovito – i intelektualno i psihofizički i duhovno. Ali, čovjek često (slučajno ili namjerno) zaboravlja da je prvenstveno duhovno biće. I upravo iz ljudskog duha proizlazi kreativnost i ljubav, a bit duha je sloboda za kojom svaki čovjek čezne.

Kroz povijest pa sve do danas očito je kako se u ime te iste slobode vode ratovi, ubijaju nevini, nameću ideologije… a ono što pri tome smeta jest duh koji jedini otkriva istinu i prave vrijednosti.

A kako uopće danas utjecati na razvoj duhovnog života? Na to promišljanje osobito potiče ovo korizmeno vrijeme koje upravo kroz vid askeze želi pomoći čovjeku da se vrati bitnome – duhovnome. Riječ askeza načinjena je prema grčkoj riječi »askesis«, koja označuje trening ili vježbu. Prvi kršćani posudili su taj izraz iz svijeta grčkog sporta. U ranoj kršćanskoj uporabi askeza se odnosi na vježbe svladavanja samoga sebe kojima su se vjernici pripremali i uvježbavali za neprolazni život.

Prava kršćanska askeza ima u sebi izvor i cilj ljubav prema Bogu. Ako nema prave motivacije, askeza ne može donijeti ploda u konkretnom životu jer to bivaju nametnute vježbe koje su same sebi svrha. Askeza pak stoji u službi obraćenja i trajnog usklađivanja ljudskog života s Božjim, a za to je potrebna disciplina i vjernost. Askeza uključuje ponajprije zadobivanje tišine i sabranosti usred svijeta buke i žurbe jer tek iz dubinskih prostora naše duše izrasta svijest o potrebi odricanja i poniznosti.

Može se početi od malih stvari, poput odricanja od čokolade, cigareta…, ali nikako na tome i ostati. Askeza očiju, askeza misli, askeza govora… to je pravi trening na koji Isus svakodnevno poziva. Nije to lagano… ali vodi iz ropstva u slobodu. Samo treba prestati ljenčariti; kad se padne, ponovno se ustati i ići dalje radosno sve do kraja.

Autor: S. Marija Dijana Mlinarić, karmelićanka BSI

s. Didi Dijana Mlinarić

Preuzeto: Glas Koncila i hrio.org