„Kad bi znali dar Božji“ (Iv 4,10)
„Kad bi znali dar Božji“ (Iv 4,10)
Došao je konačno i taj dugo očekivani vikend – 27. i 28. 05. 2017. Da…dugo očekivani jer je to bio vikend „za nas“, za godišnju duhovnu obnovu zajednice mladih u Hrvatskom Leskovcu. Prošle smo godine imali jednodnevnu duhovnu obnovu i odlučili smo kako ove godine želimo imati dva dana. A nakon ove duhovne obnove mi bi još i duže .
Uz ekipu iz Hrvatskog Leskovca sudjelovalo je i nekoliko mladih iz Strmca tako da smo zapravo bili 2 u 1, a osim s. Marije Dijane bila je tu i s. Maja.
Krenuli smo ujutro u 7. 30 autima prema Poredju – našoj lokaciji održavanja duhovne obnove. Već smo tradicionalno najprije „obrstili“ pekaru u Hrvatskom Leskovcu pokupišvi sva moguća peciva kako bi zajednički doručkovali po dolasku, ali i tijekom vožnje. A svjež zagorski zrak stvarno otvara apetit.
Po dolasku na Poredje dočekale su nas naše drage sestre i vlč Ivan Lastovčić (župnik iz Soblinca) koji nam je pripremio zanimljivo dopodne raznim korisnim sadržajima bazirajući se na Evanđelju o Samarijanki. Prvi korak na koji smo se zajednički odlučili je bilo odreći se mobitela taj dan. I svi su svoje mobitele predali na čuvanje s. Mariji Dijani. Razmišljali smo kakvu vodu mi zahvaćamo u svojim životima te kakva smo mi voda…bistra, zamućena, mirna, valovita…Dopodnevni dio smo završili satom tišine i većina je iskoristila priliku za susret s Gospodinom u sakramentu Pomirenja te osobnom razgvoru s nekom od naših sestara.
Nakon obilnog ručka kroz igru i druženje vrijeme je proletilo i popivši odličnu kavu bili smo spremni za jedno dobro djelo – posjet staračkom domu u sklopu samostana naših sestara. Bakice su nas nestrpljivo čekale jer im ovakve skupine baš i ne dođu prečesto. Svaki posjet i gesta ljubavi njima puno znače. Prvo smo otpjevali nekoliko pjesma sa svim pokretnim bakama, a onda smo obišli sve sobe kako bi porazgovarali i sa bakicama koje leže. Bilo je suza i smijeha i s njihove, a i s naše strane.
Ispunjeni dojmovima nastavili smo u molitvenom tonu kroz hodajuću krunicu u koju smo stavili sve naše molitve i zahvale koje smo donijeli na Poredje. Hodali smo od samostana do župne crkve i bilo je neobično mještanima vidjeti tako puno mladih s krunicom u rukama kako šeće njihovim krajem, a mi smo bili svjesni da smo Njegov znak. U župnoj crkvi sv. Petra u Prišlinu pozdravili smo domaćeg župnika vlč. Damira Ivaneka koji je baš bio ugodno iznenađen našom pojavom.
Na povratku smo cijelim putem pjevali duhovne pjesme i plesali…a nekim mještanima putem se to jako svidjelo.
Nakon okrjepe uslijedila je kateheza i razmatranje o Duhu Svetom sve do večere. Povukli smo se u tišinu i prirodu i stvarno smo se mogli potpuno posvetiti Bogu i sebi.
Navečer nam je došao vlč. Dubravko Škrlin Hren, naš župnik iz župe sv. Ivan Nepomuk i slavio je sv. Misu te smo poslije u zajedničkom druženju razgovarali o perspektivi pastorala mladih u našoj župi iduće pastoralne godine. Prije nego je on otišao zajednički smo otišli u kapelicu po Presveti Oltarski Sakrament koji je vlč. Dubravko je izložio na cjelononoćno klanjanje u duhovnom centru gdje smo bili smješteni. Prethodno smo se podijelili u dežurstva po dvoje kroz čitavu noć, ali čitavu noć je u molitvi bilo oko desetak mladih i sestre. Pjevalo se i slavilo „na najjače“ kako bi rekao jedan naš mladi sudionik. Izlilo se puno molitava, pjesama i zahvala te noći. I ama baš svi su naglasili kako im je to cjelonoćno klanjanje bilo posebno iskustvo. A bilo je lijepo i to što nam se dvoje mladih iz Poredja pridružilo na klanjanju.
Ujutro smo nakon doručka spremili svoje stvari i uredili kuću te smo sudjelovali na sv. Misi u 9 sati koji je predslavio župnik. Malo smo animirali pjevanje što je bakama i sestrama puno značilo a mi smo bili sretni da možemo nekog razveseiliti.
Kad je završila sv. Misa pozdravili smo se sa sestrama i krenuli prema svetištu Marija Bistrica. Tamo smo stigli u vrijeme ručka tako da smo se kratko pomolili i krenuli na ćevape i ostale fine proizvode. Okrepljeni smo se okupili pred ulazom u Svetište. Tada smo mogli u miru i tišini pred Marijom iznijeti sve svoje čežnje, boli zahvale…i onda smo se uputili na bistričku kalvariju i tamo smo (opet hodajući) molili krunicu. Završili smo u klauzurnom karmelu…jer ipak smo mi u Karmelu „doma“. Prekrasno nas je ugostila s. M. Petra od Presvete Euharistije i odgovarala nam je na pitanja, ohrabrila nas u daljnjem hodu te obećala molitvu za nas. Prije odlaska kućama kratko smo se zadržali zajedno sa sestrama u klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Vrijeme je tako proletilo. Bilo je prekrasno, obogačujuće. Bog nam je dao puno milosti. Svakog je taknuo tamo gdje je bilo potrebno. I ova duhovna obnova puno znači za naše zajedništvo za koje želimo da i dalje raste u Gospodinu te da budemo uvijek otvoreni i Bogu, jedni drugima i novim mladim ljudima koji žele Boga tražiti zajedno s nama.
Mladi Karmela BSI Hrvatski Leskovac