Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru
Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru
U subotu 29. 04. 2017. 2 autobusa mladih iz župe sv. Ivan Nepomuk sa dvije sestre Karmelićanke BSI (s. Maja i s. Marija Dijana), uputilo se na susret hrvatske katoličke mladeži koji se ove godine održavo u Vukovaru. Prvog dana naše odredište su bili Vođinci, malo slavonsko selo između Vinkovaca i Đakova. Nismo imali pojma kamo idemo, tko nas čeka, ali nas je ta neizvjesnost baš radovala jer nam je bio važan samo SUSRET – htjeli smo susresti Gospodina, mlade, jedni druge. Bilo nam je svejedno jesmo li u školi na podu, u obiteljima ili u šatoru…bili smo spremni na sve uvjete i na kišu i sunce i snijeg jer na ovakvim susretima ništa nas više ne može iznenaditi.
No, moramo priznati, ne samo da smo bili zadovoljni našim domaćinima – bili smo ODUŠEVLJENI, skroz ganuti. U ta dva dana toliko smo se povezali kao da se znamo godinama. To je bilo nevjerojatno. Dočekao nas je vlč Ante Šiško – župnik i vrijedni mladi volonteri koji su sve mlade ekpresno podijelili na smještaj u obitelji. A obitelji – tu nemamo riječi – dovoljno govore slike na odlasku i oproštaju – svima je virila iz ruksaka neka kobasica ili zimnica za uspomenu na Slavoniju. Kao što zaključujete – nemoguće je biti gladan (i tjelesno i duhovno) u Vođincima. I bile su suze na rastanku te zahvalnost za tu tako dragu mladost koju bi (kako su rekli) najradije zadržali kod sebe u Vođincima.
U 16 sati je u subotu u župnoj crkvi Kraljice sv. Krunice u Vođincima započeo popodnevni program tijekom kojeg se predstavila svaka grupa, a bilo nas je devet različitih skupina pristiglih u Vođince – sa svih strana Lijepe naše i BIH – sveukupno oko 400 mladih. Naša se skupina predstavila na prikladan slavonski način – bećarcem u kojem smo otpjevali sve ono najbitnije o našoj zajednici i župi iz koje pristižemo.
Uslijedila je i kateheza u kojoj smo svi odgovarali na pitanje tko je Isus Krist za mene. I zaista smo tijekom tog popodneva obogatili jedni druge. Mnogi su mladi pristupili sakramentu Pomirenja jer su svećenici pristigli sa svojim skupinama čitavo vrijeme bili na raspolaganju.
U 19h smo krenuli prema Vinkovcima jer smo sudjelovali na koncertu grupe Emanuel – bila je predivna atmosfera, no ipak nismo ostali do kraja jer smo htjeli u Vođincima završiti sa klanjanjem. I to je bilo prekrasno. Klanjanje je pripremio župnik i nekoliko mladih, a glazbeno je animirao njihov zbog mladih Glas srca. Bio je to pravi milosni završetak ovog dinamičnog dana.
Nakon subotnjeg programa Susreta hrvatske katoličke mladeži, koji je u župama Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji okupio oko 30.000 mladih, nedjeljni program 30. travnja započeo je molitvom predstavnika mladih, nas oko 10.000, na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata u Vukovaru. Mi smo bili sretnici koji smo bili dio ove molitve i uopće nam nije bilo teško ustati u 5 ujutro. U 6 sati smo krenuli iz Vođinaca, a s nama su bili i naši posebni volonteri – Ana i Zoran. Njih dvoje su se cijeli dan brinuli za našu skupinu u Vukovaru i na tome smo im neizmjerno zahvalni.
Mnogi su mladi posvjedočili da im je program na groblju bilo posebno duboko iskustvo. Molitvu je predvodio predsjednik Odbora HBK za mlade zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski.
U duhu pročitanog odlomka iz evanđelja biskup Gorski je u nagovoru rekao kako je to poruka i na ovome groblju: „Život nije ovdje. Ovdje su bolne uspomene, ovdje smo dužni obnavljati prevažni spomen na hrabre i drage ljude, na ogromne žrtve, ali život nije ovdje. Znakovit je ovaj naš početak susreta na groblju sa snažnom porukom. Obično od oltara krećemo prema groblju, danas od grobova naših branitelja krećemo prema zajedništvu euharistije, prema životu, prema Kristu koji je nada naša.“Zato ovdje ne tugujemo danas, nego ovdje smo ponosni, zahvalni i puni nade.“
Po završetku molitve uputili smo se pješke prema mjestu središnjeg Euharistijskog slavlja. Trebalo je hodati nekoliko kilometara, no kroz pjesmu i druženje brzo je prošlo. Putem smo pozdravljali domaće Vukovarce koji su svi izašli iz svojih kuća, pljeskali, mahali i plakali od radosti jer mnogi su od njih doživjeli kolone užasa i razaranja a taj dan su gledali nas mlade, nadu, radost. Mnogima i od nas su dolazile suze gledajući njih.
Ganulo nas je ganuće tih ljudi, ganule su nas i obitelji u Vođnicima, a ganuli su nas i naši volonteri kad su nam rekli kako je stvarnost mladih iz Slavonije takva da većina odlazi u inozemstvo. Svjedočili su nam kako se prazne čitave ulice mladih ljudi i da si ne možemo zamisliti koliko ljudima znači što im je mladost za promjenu došla i donijela nadu i podršku da nisu sami.
Na mjesto Euharistijskog slavlja, u tzv. perivoj dvorca Eltz stigli smo tik pred početak Sv. Mise koju je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić u zajedništvu s 25 drugih nad/biskupa iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i drugih zemalja.
„Ako smo povezani s Kristom koji ne umire, i sam je život i ljubav, tada smo u životu i postajemo nositelji života, radosne vijesti za naš svijet’, poručio je biskup Hranić rekavši kako i grad Vukovar pruža snažnu poruku. „Ovdje smo na poseban način kao narod iskusili da Bog svoje nikada ne ostavlja“, napomenuo je pozvavši mlade da se otvore prema budućnosti i Kristovoj ljubavi i njegovom vodstvu slijedeći geslo Susreta ‘Krist, nada naša’.
Nakon kratko predaha i sudjelovanja u bogatom programu koji se u pauzi održavao po cijelom gradu, u 18 sati smo se svi ponovno okupili na koncertu na kojem su nastupali poznati pjevači Alan Hržica, Marija i Ivana Husar, Božja Pobjeda, Opća opasnost a gost iznenađenja je bio Miroslav Škoro.
U središtu koncerta posebno je bila upečatljiva molitva koju je predvodio p. Ivan Ike Mandurić. Pater Ike pozvao je mlade da se odazovu Božjem pozivu na žrtvu, izloženost, pa čak i da izgube svoj život za Krista. Tisuće mladih je reklo Isusu: “Evo me, mene pošalji”. 
Kada je sve završilo vratili smo se natrag u Vođince svojim domaćinima i dugo dugo u noć dijelili dojmove. A drugo jutro je došlo vrijeme rastanka. Kasnili smo u svemu taj ponedjeljak, al svi su se pravili da to „ne kuže“ jer nam je bilo lijepo. No ipak smo se ukrcali i krenuli prema Đakovu jer bi zaista bila prava šteta ne vidjeti prekrasnu đakovačku katedralu. Đakovo je ujedno bilo i naša zadnja stanica prije povratka kući. A vrijeme u busu smo proveli kroz svjedočanstva i pjesmu ispunjeni radošću SUSRETA koji se dogodio.
Vidimo se 2020. kad je domaćin susreta Zagrebačka nadbiskupija.
s. Marija Dijana Mlinarić
DOJMOVI MLADIH
Gospodine hvala ti što si na SHKM-u u Vukovaru moju župu sv. Ivana Nepomuka iz Lučkog darovao divnim domaćinima. Bili smo smješteni u župi Kraljice svete Krunice iz Vođinaca.
Odmah po dolasku u Vođince, osmijeh na lice nam je izmamilo simpatično gnijezdo roda na crkvi Kraljice svete Krunice, a da sreća bude potpuna pobrinule su se duhovne pjesme koje su se orile iz dvorišta Župe. Ušli smo u crkvu čija me predivna unutrašnjost zadivila, no nije bilo vremena za zadržavanje. Brzo smo bili raspoređeni po obiteljima, upoznali smo se, smjestili i na uzajamnu radost domaćina i nas obilno blagovali.
Uslijedio je program u crkvi; predstavljanje Župa gostiju i Župe domaćina, slavljenje i kratka svjedočanstva u kojima su mladi govorili zašto je Krist njihova nada. Subotnja večer je bila rezervirana za osobni susret s Isusom u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Volonteri iz župe domaćina brižno su nam stajali na raspolaganju za sve upite i nejasnoće. Dojmili su me se mali znakovi pažnje i iznenađenja kojima su nas domaćini darivali: imena svih Župa gostiju bile su napisane na panou na ulazu, sa svrhom jednostavnijeg međusobnog upoznavanja svi smo na papiriću dobili ispisan dio rečenice iz Svetog Pisma s ciljem da nađemo svoj par kod kojeg se nalazio drugi dio rečenice i bolje se upoznamo, svima su nam podijeljene lučice koje smo tijekom klanjanja odlagali pred Presveto, dobili smo magnetić sa slikom crkve Kraljice sv. Krunice…
Mnoge obitelji otvorile su nam svoje domove i svoj svakodnevni životni ritam puna 2 dana u potpunosti prilagodile nama. Zahvaljujući njihovim otvorenim srcima dogodili su se neprocjenjivi susreti, razgovori, nezaboravno zajedništvo. Proaktivno su se brinuli da nam ništa ne nedostaje, s naglaskom da ni pod kojim okolnostima ne smijemo ostati gladni i žedni. Pogađate, to im je i više nego uspješno polazilo za rukom.
Vođinci su malo mjesto, ali krasi ga veliko srce i živa vjera. Bit ću slobodan reći da sam u Vođincima sreo Kristovo lice i prepoznao utvrdu Kristove nade u našoj miloj Slavoniji. Gospodin nam je pokazao da itekako brine za Slavoniju. I ne samo da brine, nego na njezinu mladost računa na najjače!
U srcu ostaju Kristovi Vojnici iz župe Vođinci.
Dinko
SHKM Vukovar, 2017. – iz cipela jedne postulantice
Veoma me razveselila vijest da ću ove godine ići sa svojim sestrama i s mladima Karmela BSI u Vukovar, budući da do sad u svom životu nisam prisutsvovala susretu hrvatske katoličke mladeži, pa mi je to potpuno novo iskustvo. Prije polaska pozdravili smo Isusa i Mariju, preporučili im se i sve im stavili u ruke i uzbuđeni krenuli put Vinkovaca. Čim smo krenuli, u busu je počelo upoznavanje, koje je na mene ostavilo iznenađujuće dobar dojam. Autobus pun mladih ljudi koji su žedni Krista i Njegove slave. Cijelim smo putem pjevali Gospodinu, molili, pripremali se za dolazak u Vođince, gdje smo bili smješteni. Župnik i mladi župe Kraljice sv. Krunice prekrasno su nas primili i gostoljubivo rasporedili po obiteljima. S. Maja, s. Marija Dijana, kandidatica Monika i ja smo također bili u obitelji, ali redovničkoj. Nas su ugostile sestre Službenice Milosrđa i stvarno su se pobrinule da se osjećamo kao kod kuće. Uslijedilo je predstavljanje svih župa koje su tu bile smještene, pri čemu su mladi pokazali kako plodno koriste darove koje im je Gospodin darovao. Najljepši dio cijelog tog dana bilo mi je večernje Euharistijsko klanjanje. Dok je vani sve spavalo, crkva puna mladih bdjela je s Isusom. Iskrene, duboke molitve koje su uputili Gospodinu, pjesme i trenuci tišine ispunili su vrijeme tako kvalitetno da se taj sat učinio poput minute. Zapaljene lučice koje smo prinosili pred Presveto ražarile su cijelu crkvu i u tom trenutku srce mi se ispunilo neopisivim mirom. Radošću: što sam prisutna u takvom ozračju mladih koji, klečeći na koljenima, sve stavljaju pred Gospodina. Divljenjem: što nas je stvorio tako bogate raznolikostima, talentima, čežnjama i svima nam se darovao kao Put. Zahvalnošću: što je između ostalih pozvao i mene da ostavim sve, pođem za Njim i darujem Mu cijelo svoje biće.
Rano ujutro sljedećeg dana krenuli smo prema Vukovaru gdje se odvijalo središnje Euharistijsko slavlje. Pitam se kako smo svi stali u perivoj dvorca Eltz, jer koloni mladih koja je išla prema dvorcu nije bilo kraja. Sv. Misa je bila prekrasna, kao središte sama propovijed u kojoj je nadbiskup Hranić istaknuo važnost oslanjanja na Boga kao našu temeljnu sigurnost, nadu, polazište i cilj svake promjene i obnove. Sv. Misi prethodila je molitva na memorijalnom groblju na kojoj smo također sudjelovali, pjevali i molili.
Večernji koncert sve nas je opustio, odmorio jednako koliko i umorio i time pripremio za treći dan našeg putovanja. Na povratku iz Vođinaca u Hrvatski Leskovac, svratili smo nakratko u Đakovo i posjetili katedralu. Bogoslovi su nas proveli kroz sve njene detalje pune ljepote i bila je to najljepša moguća točka na i cijelog vikenda.
U autobusu na putu kući dijelili smo međusobno svoja iskustva, priče, radosti i tuge. Jednom riječju, sprijateljili smo se. Zahvalna sam dragom Bogu i svojim sestrama što su mi pružili mogućnost da upoznam budućnost naše Crkve, mladost koja živi, raste i razvija se s Kristom. Koja se ne boji predati svoj život Njemu u ruke i koja do samog kraja (putovanja, a nadam se i života) pjeva o veličini Božjoj.
PS. Kava župnikove mame je za 10!
Postulantica Lucija