Duhovna obnova za krizmanike
Duhovna obnova za krizmanike
Trajni izazov u Crkvi je kako djeci i mladima prenijeli iskustvo vjere, kako im pomoći da dožive onaj pravi osoban susret s Bogom koji bi im pomogao da s Bogom hode kroz život. Moglo bi se reći da je najkritičniji period u kojem mladi odlaze iz Crkve upravo nakon primanja sakramenta Sv. Potvrde. Neki odlutaju privremeno, a neki nažalost i trajno. I s tim se ne smije pomiriti.
I nama je već dulje vremena na srcu posvjedočiti svima kako je zajedništvo važno i lijepo u vjerničkom životu, kako ići „na zajednicu“, moliti i ići na Misu ne isključuje radost, izlazak, putovanja i jednu normalu. Prije dvije godine počeli smo svoju misiju odlaskom na susret s mladim krizmanicima župe Rovinj, zatim odlaskom na susret s mladima iz Gabela Polja te odlaskom u župu Vrbovec. Dajući se i mi smo sami jako puno primili. No uvijek su nam na srcu bili osobito naši krizmanici iz župe sv. Ivan Nepomuk. Imali smo već na početku godine želju i poticaj da za njih organiziramo duhovnu obnovu što je naš novi župnik vlč Dubravko Škrlin Hren odmah prihvatio.
I tako je stigao 06. 05. 2017. dan duhovne obnove. Obnova se održala u Hrvatskom Leskovcu kod nas sestara. Vodilo ju je nas 9 animatora i s. Marija Dijana. Iskreno, nismo imali nikakva očekivanja. Bili smo apsolutno spremni prihvatiti naše krizmanike kakvi god jesu – bilo otvoreni ili zatvoreni, bilo da dođu svi ili njih tek nekoliko. Vjerovali smo da će Gospodin sve izvesti na dobro.
I počeli smo u dopodnevnom dijelu sa muškim dijelom krizmaničke ekipe. Njih 74. Prvo je bila molitva kroz pantomimu i tu smo htjeli posredovati poruku kako je sve dar. A duhovni darovi se umnažaju ako se dijele. No najprije treba za njih biti otvoren. Zatim je uslijedila kratka kateheza o slikama o Bogu jer mnogi od nas imaju apsolutno krive slike koju nam nameće okolina. Cilj nam je bio da se krizmanici zapitaju kakva je njihova slika, a onda i odnos s Bogom. Svoje dojmove su podijelili u kratkom radu u grupi. Stvarno su bili otvoreni što je nas animatore sve ugodno iznenadilo.
Zadnja točka u prijepodnevnom dijelu bilo je svjedočanstvo mladića Ivana Šaguda bivšeg predsjednika udruge Bad Blue Boysa koji je svjedočio kako mu je Isus skroz promijenio život. I to svjedočanstvo su zaista svi krizmanici tako pozorno slušali i poslije rekli da im puno znači jer su se i sami našli u nekim stvarima. Ostalo je još malo vremena i za rekreaciju u kojoj se igrao nogomet uz odlične sportske komentatore koji su nasmijavali sve koji nisu igrali.
U 13 sati nam se pridružio i ženski dio – krizmanice i imali smo zajedničku sv. Misi u kapelici sv. Josipa. Vidjeti sve naše krizmanike pred Isusom okupljene za nas animatore je bilo nešto posebno. Bili smo sretni jer su se odazvali, jer smo vidjeli da su sudjelovali i nitko nije bio neraspoložen, nikome se nije žurilo. Započela je sv. Misa na kojoj smo prilagodili pjesme koje oni znaju, župnik se približio njihovoj stvarnosti kroz propovjed, a onda je došla molitva vjernika koju su pisali svi. Ta Misa je bila na njihove nakane. Kada smo ih kasnije čitali nasumce bili smo svi toliko ganuti sa zahvalnošću, dubinama i čežnjama koje se skrivaju u našim krizmanicima.
Nakon sv. Mise i zajedničkog fotografiranja izveli smo igru Poštar u kojoj su se svi rastrčali i nakon toga su nam rekli krizmanici da su sad stvarno naučili sve darove Duha Svetog koje su morali ttijekom igre pronaći na kuvertama.
Uslijedio je ručak, a u popodnevnom dijelu ostale su djevojke koje su prošle sličan program kao i muški dio ujutro jedino je svjedočanstvo bilo drugačije. Svjedočila je jedna mlada djevojka, studentica, koja je u svom životu prošla i bolest i probleme u školi – pritiske svojih vršnjaka i probleme u obitelji i posvjedočila kako joj je jedino Isus bio pomoć i snaga da se sa svime bori i iz svega toga nešto nauči i sazrije.
Po završetku programa ostali smo u spontanom razgovoru i druženju s djevojkama, a onda poslije i mi animatori međusobno. Bili smo tako sretni odličnim odazivom i jer su tako dobro prihvatili apsolutno sav program i nas same. Čak je na kraju jedna mama rekla došavši ranije po svoju kćer: „Što je ovo – uvijek se ona tako žuri kući, a ovaj put se neda i želi ostati. Ne znam što ste im napravili, al dobro je.“ To nas je nasmijalo, ali i ganulo.
Zaista nam je želja i nagodinu napraviti nešto još i više za naše mlade iz župe i gdje god nas pozovu…jer jedino život s Kristom daruje onu pravu radost i smisao našem životu.
Mladi Karmela BSI Hrvatski Leskovac