Uskrsna radost
Čežnja svakoga ljudskog bića jest da bude sretan. Ne samo jedan sat ili dan, već neprekidno. Ta čežnja je Božji dar. Bog konkretno toliko toga čini za svoju ljubljenu djecu kako bi bili radosni već sad na zemlji, te u Vječnosti s Njim. No do tog žuđenog cilja puno je životnih traženja… ponekad i lutanja.
Nažalost, sve se češće može naići na ubojice životnih ideala koji svu energiju koriste kako bi radost svima oko sebe izbili iz srca – osobito mladima. Ti ljudi gledaju sve kroz prizmu crnila, teškoća, žrtve i rijetko se nešto pozitivno može čuti iz njihovih usta. Nije to samo stvarnost društva u kojem se danas živi. Dovoljno je zaokružiti pogledom na nedjeljnoj misi. Iako se sluša Radosna vijest – mrka lica su izrazita… stoga ne iznenađuje što su crkve sve praznije.
A može li se uopće nazvati vjernikom onaj tko je smrknut ako je jedna od temeljnih obilježja kršćanina upravo radost?! Unatoč nezaposlenosti, bolesti, siromaštvu i problemima… bilo kojem životnom križu, svaki bi vjernik trebao živjeti svoj život iz perspektive uskrsnuća Kristova. Grliti i prihvaćati svoje životne situacije i bližnje kao blagoslovljen put prema Uskrsu. To nisu iluzije već konkretan život. Živeći na takav način moguće je biti radostan od 0 do 24 u svakoj (ne)prilici.
Vjernik ispunjen radošću propovijeda bez propovijedanja. Ta radost iznutra nije zbog nečeg nego zbog Nekog. To se ne može razumjeti, već samo iskusiti. To je put spašenosti i slobode ponuđen svima. Meditirajući taj uskrsni put (osobito kad je teško), uvijek se ponovno može doći u dodir sa životom koji ustaje iz groba, koji nadvladava smrt te koji oslobađa unutrašnje blokade i donosi radost novoga života.
Ići svjesno putem Uskrslog znači živjeti središte kršćanske vjere – tajnu smrti i uskrsnuća. A pokazatelj toga istinskog hoda s Isusom je upravo radost. Bez radosti život uistinu postaje bljutav… dosadan… mrtav. A Isus je živ i daruje živo(s)t.
Autor: S. Marija Dijana Mlinarić, karmelićanka BSI
Preuzeto: Glas Koncila