Bogojavljanje – putovanje srca prema Bogu
Epifanija – Bogojavljanje
Gle, Mudraci se dali na put…
Srce im je krenulo Bogu dok su im noge pošle prema Betlehemu.
Upustimo se i mi u pustolovinu, na putovanje srca prema Bogu!
Požurimo se! Poletimo! Zaboravimo što je prošlo! Divna stvarnost za nas je budućnost.
Sve mogućnosti života su nam otvorene jer još možemo naći Boga,
možemo ga naći još više, više, uvijek više.
Ništa nije prošlo, niti izgubljeno za onoga koji Bog traži, koji Mu trči ususret, Njemu,
čija je najmanja stvarnost veća od naših najsmjelijih iluzija.
Ništa nije prošlo za onoga koji trči ususret Bogu, koji je vječna mladost,
u čijoj zemlji nema razočaranja ni rezignacije.
Mi putujemo kroz pustinju života…
Srce moje, ne gubi hrabrosti gledajući čovječanstvo na hodočašću kroz ovaj život…
Gledajući ljude pognute pod teretom svakodnevnih muka,
kako kreću dalje, sve dalje, lutaju naoko bez cilja…
Ne kloni dušo, jer zvijezda sja i blista!
Svete knjige nam govore gdje ćemo naći Spasitelja.
Čežnja i nemir nas tjeraju naprijed.
Reci sebi: zar ne postoji zvijezda, zar ne blista tiho na obzorju tvoga srca?
Malena je, daleko je, ali ona je tu! Malena je, jer tvoj put je još dug.
Daleko je, jer tvojoj velikodušnosti je povjereno daleko putovanje.
Ali, zvijezda je tu, ona sja!
Čežnja za slobodom nutarnjeg čovjeka, čežnja za dobrotom, za blaženstvom,
ta čežnja je zvijezda. I žalost što si slab i grešan čovjek…i to je zvijezda.
Zašto sama guraš oblake pred zvijezdu?
Oblake zlovolje, razočaranja i gorčine nad vlastitim posrtajima.
Oblake ironije i rezigniranih izjava nad varavim snovima blažene nade?
Napusti ludu borbu, prestani bježati!
Ta zvijezda blista – u tebi!
Bila ti ona zvijezda vodilja tvoje plovidbe morem života ili ne, ona blista na tvom nebu
te ni tvoj prkos, ni sve tvoje slabosti ne mogu je ugasiti!
Zašto ne bi s vjerom putovala naprijed?
Godine prolaze…opet nova započe…
I ove godine, kao i da sada, svi putovi vode od istoka do zapada…kroz pustinju života.
Sve prolazi…
Ali, tim blaženim putovima hodočašća života možemo sresti Apsolutnoga,
možemo ići k Bogu!
Ustani, srce moje, kreni naprijed! Tvoja zvijezda blista!
Ne možeš mnogo nositi sobom… Mnogo ćeš toga izgubiti na putu…Pusti sve!
Zlato ljubavi – osvaja Boga!
Tamjan čežnje za Njim – uprisutnjuje ga!
I smirnu boli za Njim radi svojih lutanja – uvijek imaš sa sobom!
On će te primiti..On će ti se objaviti…Ti ćeš ga naći…I bit ćete uvijek zajedno!
Karl Rahner