Dojmovi mladih s Karmelijade 2018.

DOJMOVI MLADIH S KARMELIJADE U MEĐUGORJU 2018.

Hvaljen Isus i Marija!
Ovogodišnja Karmelijada u Međugorju bila je moja treća Karmelijada. Dosad najposebnija Karmelijada…Zaista sam duhovno napunila baterije. Osjećala sam se iscrpljeno od prebacivanja s jednog fakulteta na drugi (moj željeni fakultet) i od donošenja ostalih životnih odluka. Mnogo sam se utjecala Gospi i ovo je bila sjajna prilika da joj na poseban način još jednom zahvalim što mi je želja i molitva uslišana. Najviše su mi se svidjeli sat šutnje, klanjanje, Brdo ukazanja i Večer svjedočanstava. Sat šutnje mi je bio poseban dio Karmelijade, jer sam se u potpunosti i u miru mogla posvetiti razmatranju i molitvi… Spoznala sam u nutrini u kojim je sve situacijama bila Naša draga Nebeska Majka uz mene.. U mnogim situacijama bila je Moja Utjeha i Ohrabrenje.
Što reći o Brdu ukazanja? Bilo je teško penjati se, ali isplatilo se. Bila sam “mrgud” kad smo se krenuli penjati i bilo me strah da ne ‘fulam’ kamen i da ne padnem. Mislila sam da ću se vratiti koliko me bilo strah.. To me podsjetilo skroz na moju životnu situaciju i osobnost. Taj put, to penjanje, pokazalo mi je da se trebam uistinu boriti, izići iz sebe i uzdati se u Gospodina da bih nešto postigla. Potrebno je ponekad sama sebe ušutkati…Bez Njega ne mogu ništa, a s Njime ja mogu sve, baš sve postaje moguće. Koliko puta nas strahovi sprječavaju da postignemo nešto što želimo u životu, koliko se od snova odustaje jer te strah nečega…
Da ne duljim, kada smo napokon stigli, bila sam presretna… Osjetila sam neopisivi mir pred Gospom i zahvalnost prema Njoj.. Osjećala se i snaga tuđih upućenih molitava.. Posebno je bilo tamo biti i moliti pred Gospinim kipom. Teško je to opisati riječima, jednostavno morate tamo doćii.
Bila su ovo posebna tri dana u kojima sam sakupila prekrasne duhovne bisere, drugim riječima, primila mnogo milosti i drago mi je što sam upoznala prekrasne mlade iz drugih zajednica. Svidjelo mi se zajedništvo i međusobno prihvaćanje, bilo je baš lijepo ozračje, baš radosno. Veselim se i idućoj Karmelijadi, jedva čekam ponovno sakupiti nove duhovne bisere koji će me čekati i steći nove prijatelje. Bvb!
Sara, Strmec

Meni je bilo super, najljepše je što smo se svi združili ovdje s jednim ciljem, a osim toga naučili smo dosta toga, posjetili i vidjeli također, napredovali i upoznali se, učvrstili dosadašnju vjeru, uz to saznali da svatko od nas ima neke svoje poteškoće, probleme, da nitko nije savršen, ali da nas Isus vuče svojim putem i da svakim dobrim djelom i molitvom idemo naprijed.. da ne idem u široko, Sve nas Bog blagoslovio
Kristina, Gabela Polje

Divni su svi. Ja sam njega (misli na svog sina) i još trojicu vraćala kući. Ma srce mi je igralo od radosti koliko su oni bili puni radosti…
Ovoga fali našoj djeci.
Jedna ganuta mama

Božji blagoslov s Vama!
Evo nakon par dana od susreta na drugoj Karmelijadi u Međugorju u Majčinom selu raduje me i osjećam da s Vama mogu podijeliti nekoliko stvari. Na poziv jedne sestre radosno sam prihvatila da se i ja pridružim ovogodišnjoj Karmelijadi ni ne znajući kako će to utjecati na mene i koliko ću milosti dobiti…(kao u onoj pjesmi kiša milosti se spustila na mene)…Nisam do sada bila jako povezana sa Karmelom, osim što nosim Karmelski Škapular i lani sam prisustvovala prvi put na Karmelijadi u Puntu, ali ni sama nisam svjesna što je to zapravo Karmelijada, ni tko su zapravo karmelićanke BSI.
Međutim na ovom sam susretu po prvi put osjetila da sam zaista prihvaćena takva kakva jesam – nesavršena i osjećala sam da mogu biti ono što stvarno jesam u zajedništvu sa drugim mladima. Dobila sam milost da spoznam koliko sam zapravo nestrpljiva prema drugima i da za zajedništvo moram gledati kako je najbolje za svih a ne gledati samo sebe.
Nisam se osjećala ni prestarom ni premladom nego sam baš osjetila da me svi prihvaćaju, a što je meni baš trebalo u ovom trenutku života kada sam u traženju smisla života i mog životnog puta. Jako me se dojmilo zajedništvo među mladima i radost koju vi kao sestre širite među mladima. Shvatila sam da mogu jako puno dobiti ako se upoznajem i susrećem sa drugim osobama koje me otvoreno i strpljivo slušaju i zaista im je važno ono što ja mislim, pogotovo se to vidjelo kroz radionice, gdje sam bez straha mogla reći kako sam ja trenutno a drugi su to prihvatili, bez osuđivanja.
Osjetila sam ljubav i jednostavnost Karmela i prihvaćanje kao u nijednoj drugoj zajednici i to me potaklo da vam se javim, kako bih vam između ostalog zahvalila na onome što činite za mlade šireći Božju ljubav svima.
Zahvaljujući svjedočanstvima mladih iz Cenacola i zajednice Milosrdnog Oca te časnih sestara, shvatila sam da meni nešto fali u životu, a to je ispunjenost i radost u srcu, ja imam sve izvana, ali sam shvatila da u stvari ne znam koja je Božja volja za mene jer se bojim otvoriti srce, odnosno bojim se onog puta koji Bog želi za mene…a teško mi ga je prepoznati.
Predivno mi je bilo slušati ta svjedočanstva jer su svi koji su svjedočili ispunjeni iznutra i to se vidi na njihovim licima…A ja nisam…pa me to boli.
Shvatila sam i da nas Bog toliko voli kad nam je svakom darovao toliko talenata koje samo trebamo razvijati i bez straha darivati dalje drugima – „Besplatno ste primili i besplatno dajte“.
I koliko moramo ustvari biti Bogu zahvalni….
Iskreno i od srca vam želim da i dalje ostanete tako iskrene, jednostavne, radosne i sestre s puno ljubavi prema Bogu i ljudima…ni ne znate koliko to utječe na mlade živote, na moj jest jer od ove Karmelijade ja više nisam ista….
Hvala od srca svima koji su pridonijeli da ova Karmeijada bude baš onakva kakva treba bit.
Jedna J.

Hvaljen Isus i Marija!
Moja sestra Krista i ja sudjelovali smo ove godine na Karmelijadi po drugi put. Za nas je ova Karmelijada bila jedno predivno iskustvo gdje smo upoznali puno mladih ljudi koji slijede Krista. Jako nas se dojmilo što je ove godine Karmelijada bila u Međugorju koje je poznato kao mjesto obraćenja, molitve krunice, klanjanja i raznih milosti. Bilo je puno svjedočanstava posebno iz zajednice Cenacolo koji su svjedočili kako su iz tame droge kroz zajednicu s drugom braćom upoznali Krista i postali slobodni i ispunjeni ljudi. Odlazak na Podbrdo bio je vrhunac svega gdje smo zahvalili Gospi za ove dane provedene u zajedništvu, molitvi i pjevanju, tamo smo ponijeli i svoje molitve da ih Gospa prikaže Isusu za obraćenje drugih mladih.
Božji Blagoslov +,
Iva

Hvaljen Isus i Marija!
Ovogodišnja Karmelijada u Međugorju ima posebno mjesto u mom srcu. Od druženja s prijateljima, odlaska na sv. Misu i Brdo Ukazanja, raznih svjedočanstava pa do smišljanja naziva za predstavljanje po grupama koje smo nekako uspjeli smisliti u busu. Odlazak u zajednicu Cenacolo nakon kiše koja se nadvila iznad Međugorja također je bio poseban. Poslušali smo svjedočanstva dvojice mladića koji su bez imalo straha iznijeli svoju svakodnevicu prije ulaska u zajednicu. Nadam se da ubuduće neće biti onih koji posrnu za svakakvim napastima te da će se svi iz naše zajednice vratiti svojim obiteljima i započeti “novi” život. Najviše me veseli vidjeti veliki broj mladih koji slave i veličaju našeg Gospodina i nadam se da će ih biti samo još više i da će uvijek u Njemu pronaći mir.
Božji blagoslov!
Katja, Hrvatski Leskovac

Moj doživljaj Karmelijade: Mene su jako iznenadili naši mladi kako su brzo smislili pjesmu za predstavljanje nas kao grupe i kako su fino poslušali sve što bi im se reklo. Na Karmelijadi me se dojmilo jako kad mi je Tatjana iz Rovinja rekla da je njih na Karmelijadu došlo oko 23. I sa njima je bilo mladih kojima smo mi iz Hrvatskog Leskovca prije tri godine imali predstavu i susret za one koji idu na Krizmu. Od naše predstave posijali smo jedno sjeme, koje je uz pomoć dragog Boga počelo rasti ili je barem malo doprinijelo. Jučer je bilo lijepo na Podbrdu i na Svetoj Misi. Dirljiva su bila sva svjedočanstva koja mladima govore da ne idu tim putem. Ne treba vam nikakva droga da bi bili sretni i veseli. Svoj život predajte u ruke Božje – On će vam dati sve. On je naš nebeski Otac. Upoznao sam neke nove ljude , vidio sam neka stara lica i drago mi je što sam mogao sudjelovati. Eto toliko od mene, neka vas sve čuva dragi Bog i Božja Ljubav prati.
Josip D., Hrvatski Leskovac

Na Karmelijadi 2018. je bilo jako zabavno. Puno smijeha, igre, plesa, pjevanja, zajedničkog druženja. Najdraže mi je bilo što sam upoznala nove ljude i što sam mogla vidjeti kako je njima u drugim krajevima Hrvatske. Također sam upoznala nove prijatelje sa kojim sam još uvijek ostala u kontaktu i nadam se da ću ih vidjeti iduće godine u Remetama. Ovo mi je bila prva Karmelijada koja će definitivno ostati u sjećanju i pri srcu. Molitva i Gospa su bili prisutni u svakom trenutku i želim da tako ostane. Naučila sam voljeti i poštivati druge još više, što mi je jako drago. Sve u svemu, vrijedilo je svake minute što sam provela na Karmelijadi i nadam se da ću provesti još puno ovakvih susreta!
Andrea, Gabela Polje
Hvaljen Isus i Marija! Petnaesta po redu, a meni tek (već) sedma. Svatko ima svoj pogled na isti događaj. Nekome se najviše svidio neki dio, a nekome je sve bilo super. Ja opet imam svoj pogled… Nakon što sve završi i dođemo svojim kućama, mislim da svi imamo istu misao “bio je ovo naporan vikend”, jest svaku Karmelijadu sestre slože takav tempo da tek onda shvatimo koliko toga možemo napraviti u 20 sati jednog dana. Bilo bi zanimljivo postaviti pitanje koliko puta ste jeli ta 3 dana i dali bi ste takav tempo izdržali bez hrane… Sigurno bi odgovor bio „nema šanse“. Ali mogu vam iz osobnog iskustva reći da je moguće preživjeti sa svega par zalogaja ručka u dva dana. Zašto ovo pišem? Pa eto Bog je meni kroz ova 3 dana dao poseban križ. Zdravstvene probleme koje inače imam odlučio je pogoršati i tako nije postojala mogućnost da išta pojedem. Tako sam i izostala jedan dio programa jer mi nije bilo dobro. A tada su uskočile naše majke, drage sestre koje su toliko majčinski postupile ovdje. Sestre su toliko nesebično otvorile vrata svoje sobe i podjele na par sati slobodan krevet samom. Pazile su na mene ko’ mama. Čak su mi i hranu u krevet donijele jer mi nisu dale da sama odem do dvorane. Svako malo je netko došao provjeriti kako sam. Dovele su i prijatelje iz zajednice u posjetu. Koliko god sam dugo povezana sa sestrama sad sam stvarno osjetila ono kad kažu da su nam majke, stvarno jesu. I tako dok su svi bili u Cenacolu, ja sam imala produženu šutnju. Umjesto onih sat vremena u planu ja sam je imala čak 4 sata što je bila još jedna posebna milost. Ostali dio programa bio je predivan kao i svaki do sada. Od kateheza i radionice, izrade krunice, vesele večeri, večeri svjedočanstva, naravno nije potrebno niti spominjati molitvu i svetu Misu, koje su bile centar svakog dana. Zajedništvo koje se toliko osjetilo. Kao i ono da sam ostala bez interneta, signala i ičeg. Znate onaj osjećaj kad se nakon tri dana vratiš sa napola punom baterijom od mobitela jer i tako ništa na njemu nisi mogao raditi. Vjerujem da je to isto bio dio Božjeg plana da nam pokaže da možemo bez mobitela na par dana. Za kraj bih se htjela zahvaliti sestrama koje su sve organizirale, posebno sestri Maji koja nas je vodila i dragom Bogu koji je sve vodio svojom rukom. I vidimo se iduće godine u Remetama. Pozdrav i Božji blagoslov.
Ivana iz Strmca
Karmelijada mjenja život. Sumnjam da je itko poslije svoje prve Karmelijade nastavio živjeti bez ikakvih promjena. Svake godine slavimo zajedništvo, punimo baterije u izolaciji s Kristom i podsjećamo se kako nam je samo blizina s Bogom potrebna da bismo bili ispunjeni. Atmosfera se riječima ne može opisati, treba se doživjeti. Kada si s 250 mladih, okupljenih na istom mjestu sa istom namjerom, u zraku osjećaš samo ljubav. Na Karmelijadi postaneš toliko siguran i jak u svojoj vjeri da ti ne smeta ni tvrd pod, ni smrad ni kiša ni umor. Učimo zahvalnost i skromnost.
Drago mi je što je ove godine to bilo Međugorje jer smo osjetili djelić Gospine rajske prisutnosti. Raspisala sam se pa završavam, pozzzz 
Maja Gabela Polje

Karmelijada mi je nešto što čekam cijelu godinu jer je nešto posebno u mom životu. Osim što se ta 3 dana osjećam stvarno ispunjeno (duhovno), upoznam masu dobrih ljudi što je odlično i naučim puno novog o sebi.
Svaki put kad bi me netko pitao što je to Kamelijada, ja mu nisam znao odgovoriti…Karmelijada je nešto posebno što se ne može opisati riječima, to se mora doživjeti, jedino tako čovjek može shvatiti što ljude toliko privlači da se ponovno vrate na taj Susret. Ove godine mi se puno više svidjelo to što smo spavali u vrećama i blagovali skupa, osjetilo se zajedništvo unutar zajednice što je i pravi kršćanski duh. Sve u svemu, Karmelijada je nešto posebno s čega uvijek doma dolazim radostan i što želim preporučiti svima.
Lucian Gabela Polje

Evo odvojila sam par minuta za ovu poruku jer mislim da je stvaarno ovogodišnja Karmelijada vrijedna toga. Prije svega jako mi je drago što je za mjesto izabrano baš Međugorje i što smo ove godine mi domaćini. Ova tri dana su mi bila nekakav bijeg od svakodnevnih briga, obaveza i problema. U zraku se osjećalo zajedništvo, ljubaznost i dobrota ljudi koja se riječima ne može opisati, kao da nas samo korak dijeli od raja. Neizmjerno sam zahvalna sto mi je Gospodin pružio priliku da budem dio ove predivne zajednice koja za mene puno znači, u kojoj tražim utjehu kad dođu teški dani i u kojoj postajem bolji čovjek, prije svega sebi, a onda i drugima.
To bi bilo to od mene, stajem da ne ode u dugo ????
Šaljem pozdraveee, Andrijana Gabela Polje

Ova Karmelijada bila je posebna kao i svaka do sada. Mogu reći da sam osjetila jednu veliku sreću i upoznala predivne ljude. Osjećaj je bio poseban i nadam se da ću se još dugo tako osjećati i da neću zanemarivati Boga bez obzira što sam se vratila u ovu realnost jer se osjećam puno bolje što vise molim. Jedva čekam slijedeću Karmelijadu!
Nikolina. Istra

Nakon ove Karmelijade mogu reći da moj život nikad nije bio ispunjeniji nego u ova tri dana. Saslušala sam mnoga svjedočanstva koja su me iznova i iznova iznenađivala i divila sam se tome kako ljudi osjete Boga i samo sam čekala kada ću ja moći i nešto posvjedočiti. Ova godina za mene nije bila nimalo laka jer sam izgubila jednu od najbitnijih osoba u životu i prolazila sam kroz najmračnije i najtužnije trenutke u mom životu te mi je trebalo nešto što će me podići. Nakon sto smo stigli u Međugorje imala sam veliku potrebu za ispovjedi te sam se odmah uputila prema ispovjedaonici. Nakon ispovjedi vratila sam se moliti krunicu te prije samog početka Mise svećenik je zamolio za tišinu i molitvu u sebi. U tom trenutku kada sam klečala na koljenima i molila se, osjećala sam suze niz lice i jedno veliko olakšanje i toplinu oko srca. Ne mogu opisati točno riječima što je to bilo, ali znam da je Bog došao do mog srca nakon svega što sam prošla i dopustio mi da sva moja patnja i bol nestanu. I zaista mogu reći nakon mog prvog odlaska u Međugorje da je to sveto mjesto u kojem se čudesa događaju iznova i iznova svaki dan. Nakon ove Karmelijade mogu reći da je živjeti s Bogom i osjećati Njegovu prisutnost i tebi najljepši osjećaj koji možeš primiti.
Kristina, Istra