Sve o Karmelijadi u Međugorju 2018.

15. Karmelijada: Međugorje 2018.

Kao što je već vidljivo u naslovu ovogodišnje mjesto održavanja našeg godišnjeg susreta u duhu Karmela bilo je Međugorje i to od 6. – 8. 10. 2018. Geslo ovogodišnje Karmelijade bila je jedna riječ: „AMEN“ i tako neka bude. Mnogima se na prvi pogled čini da s riječju AMEN sve završava jer njome završavaju molitve koje molimo, ali zapravo s riječju AMEN sve počinje, tj. sve ono što smo osjetili, primili, izgovorili, izabrali, tek tada treba početi živjeti. A Ona koja nam je u tome najbolji primjer kako to živjeti je Marija – Isusova i naša Majka.
Ove godine na Karmelijadi je sudjelovalo 250 mladih iz devet karmelskih zajednica: iz Zagreba četiri zajednice – Remete, Strmec (Sveta Nedjelja), Hrvatski Leskovac i Vrhovec, zatim bili su mladi s otoka Krka iz mjesta Punat, sudjelovala je i grupa mladih iz Istre, iz Bibinja (Zadar), iz Splita, a domaćini susreta bili su mladi iz Gabela Polja (BIH).
Pripreme za Karmelijadu trajale su nekoliko mjeseci. Mladi su se u svojim zajednicama sa voditeljima pripremali kroz molitve i kateheze, animatori su osmišljavali radionice, a tehnička ekipa u Hercegovini je pripremala sve za dolazak. I ove godine logotip i majice dizajnirao je naš brat u Kristu i prijatelj Filip Vukina kojem od srca zahvaljujemo.
Zahvaljujemo na poseban način fra Draganu Ružiću i svima koji djeluju i žive u Majčinom selu što su nas prihvatili na tri dana u dvoranu sv. Josipa gdje smo spavali, blagovali i imali kateheze i radionice.
Gospodin Marin Lasta iz hotela Brotnjo u Čitluku te naša obitelj iz Gabela Polja koji vode Jurashop brinuli su se da nam ništa ne fali te da mladi ne budu gladni. Od srca hvala Jurashopu koji je donirao doručke, a Sarajevskom Kiseljaku koji je donirao piće (vode i sokove).
Himna i devetnica
YOUTUBE COVER – kopijaVelika posebnost ovogodišnje Karmelijade bila je himna Susreta koja je spontano nastala i neočekivano privukla veliku pozornost. Naime iz spontanog druženja te usputne ideje nastala je pjesma „AMEN“ u rap/funky stilu za koju su riječi napisali dvojica mladića povezana sa Karmelom BSI u Hrvatskom Leskovcu – a to su Matijas Knežević i Dinko Ledić – Purić. Oni ujedno, uz sudjelovanje jedne sestre i izvode tu pjesmu. Iako nisu izravno članovi zajednice mladih koja se tjedno okuplja, uvijek su dionici karmelskih događaja i vrlo rado se odazovu svakoj suradnji, ali i više od tog – godinama postoji prijateljska i molitvena povezanost koja je važnija nego svi projekti i suradnje.
Ispočetka smo mislili samo izvesti pjesmu na Karmelijadi, pa je s vremenom došla ideja da se snimi audio, a zatim i video jer se Matijas bavi snimanjem (foto studio Duga). Nije se planiralo niti razmišljalo. Puno se molilo i Bog je jednostavno samo otvarao vrata i vodio korake. Svaki je korak bio blagoslovljen podrškom sestara Karmelićanki BSI i oduševljenjem mladih koji su iz bližeg pratili nastanak ove pjesme.
Priprema Karmelijade bila je obilježena i velikom molitvenom devetnicom koju su ove godine sastavili otac Tiho Radan, karmelićanin, vlč Darko Zgrablić svećenik porečke i pulske biskupije te s. Marija Dijana Mlinarić. Zahvaljujemo svima čija se molitva utkala u ovaj Susret.
Prvi dan
I došao je konačno i dan početka Karmelijade. Sve prognoze toga vikenda na svim mogućim stranicama govorile su da će čitavo vrijeme biti kiša, no subota u Hercegovini osvanula je okupana suncem. Tri auta animatora zajedno samnom (s. Marija Dijana) krenula su pravac Majčinog sela kako bi pripremili sve potrebno za doček. Dan ranije stigla je i pomoć iz Hrvatskog Leskovca – naš Marijan koji je za vrijeme čitavog susreta bio na raspolaganju za pomoć i vožnju gdje god je trebalo (a stalno je nešto trebalo). Od 9 ujutro krenulo je trčanje, pripremanje, lijepljenje programa, crtanje dobrodošlice…i oko 11 sati počeli su pristizati hodočasnici. Prvi su došli mladi iz Splita, a zatim svi ostali.
Nakon ručka, u 14 sati započeli smo zajednički program sa uvodom i predstavljanjem svake zajednice. Bilo je tu obrada pjesama, učenje i upoznavanje sa hercegovačkim izrazima, harmonike, višeglasnog pjevanja gesla Karmelijade…svaka grupa je bila originalna na svoj način i svake se godine iznova iznenadimo kako mladi mogu biti jednostavni spontani i kreativni. 13
U 16 sati je uslijedio odlazak prema crkvi sv. Jakova gdje su mladi sudjelovali na krunici i sv. Misi, a ujedno su imali priliku i za Ispovijed. Bilo je planirano ostati i na klanjanju, no zbog jake kiše u hipu smo promijenili program i ipak se vratili u Majčino selo zbog kiše gdje smo nastavili program uz plesove, igre i banseve. Za kraj večeri p. Branko Zebić, karmelićanin imao je uvodnu katehezu i večer za laku noć. Mladi su se brzo smirili jer su mnogi vrlo rano krenuli iz svojih zajednica.
Drugi dan
Drugog dana, u nedjelju, dan je započeo je vrlo rano sa molitvom u 7 sati koju je predvodila s. Maja sa mladima iz Strmca.
Kateheza
Nakon doručka otac Tiho Radan održao nam je katehezu. Započeo je sa samim tumačenjem riječi AMEN koja dolazi od izraza aman koji, na hebrejskom i aramejskom, znači “učiniti postojanim”, “utvrditi” i, samim tim, “biti siguran” ili “govoriti istinu”.
Pater Tiho je nastavio: „Sveto pismo riječ Amen stavlja na kraju psalama blagoslova i hvale, kao, primjerice, u Psalmu 41: “A mene ćeš zdrava uzdržati i pred svoje me lice staviti dovijeka. Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen!” (rr. 13-14). Ili pak izražava prianjanje uz Boga, u trenutku u kojem se Izraelski narod vraća pun radosti iz babilonskog izgnanstva i kaže svoj “da”, svoj “amen” Bogu i njegovu Zakonu.
5U Knjizi Nehemijinoj se pripovijeda kako “Ezra je otvorio knjigu (Zakona) naočigled svemu narodu – jer je bio poviše od svega naroda – a kad ju je otvorio, sav narod ustade. Tada Ezra blagoslovi Jahvu, Boga velikoga, a sav narod, podignutih ruku, odgovori: ‘Amen! Amen!’” (Neh 8, 5-6).
Otkrivenje svetog Ivana, započinje sa “amen” Crkve: “Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!” (Otk 1, 5b-6). Tako u prvom poglavlju Otkrivenja. A ista knjiga završava zazivom: “Amen! Dođi, Gospodine Isuse!” (Otk 22, 21).
Otac Tiho je naveo i misao pape Benedikta: „U svojoj molitvi smo pozvani reći “da” Bogu, odgovoriti s “amen” prianjanja, vjernosti njemu čitavog svog života. Tu vjernost ne možemo nikada postići vlastitim snagama, ona nije plod našeg svakodnevnog zauzimanja; ona dolazi od Boga i temelji se na Kristovom “da” koji kaže: moja je hrana vršiti volju Očevu (usp. Iv 4, 34).” (Benedikt XVI.)
Riječ Amen se na latinskom prevodi sa riječju Fiat- kao kod Marije. Što, možemo naučiti od Marije i njezine vjere? Vjera Božji dar koji je potrebno čuvati (čestim primanjem sakramenata Ispovijedi i Euharistije), hraniti (sv. Pismo, duhovno štivo) i iz dana u dan živjeti (vršeći djela ljubavi prema bližnjemu). Marija ustraje u svojoj vjeri sve do križa i nosi se s poteškoćama na putu kojih ni ona nije bila pošteđena. I nas čekaju brige i problemi na putu vjere, no s time se trebamo suočiti a ne bježati. Biti vjernik ne znači zatvoriti se u svoja četiri zida, nego dopustiti Bogu da me vodi i onda kada ne osjećam njegovu prisutnost
U Kristovom uskrsnuću vidimo da patnja ima smisla, jer iza svake patnje i poteškoće, iza svakoga križa i noći dolazi uskrsno jutro, zora uskrsnuća – svjetlo koje već sada svijetli kao svjetionik u noći, a na nama je da ga slijedimo i da mu se predamo.“
I na kraju otac Tiho je završio: „Marija nam je uzor koji trebamo promatrati na putu vjere i ona nas uči kako konkretno živjeti vjeru u svojoj svakodnevici, ona je savršena učenica Kristova, zvijezda Danica koja nam pokazuje put nasljedovanja Krista. „
Po završetku oca Tihe, otac Branko je još na konkretnim primjerima mladima objasnio kako je riječ Amen prisutna u našem životu i kako ju živjeti nakon što ju izgovorimo. Otac Branko je na osobit način istaknuo činjenicu kako vidi koliko svaki od nas ima toliko darova koje mu je Gospodin udijelio, a ponekad smo toliko škrti staviti ih na službu, otvoriti se, razvijati ih…i pozvao je mlade da se usude riskirati, otvoriti i razvijati sve darove koje im je Bog dao. Tek tada vjera može uistinu biti konkretno i u punini življena.
Nakon kateheze uslijedile su radionice koje su pripremili vrijedni animatori. Mladi su imali zadatak pronaći u Božjoj Riječi „svoje otajstvo“ – bilo koji događaj, iskustvo, osjećaj…iz Isusovog ili Marijinog života koji rasvjetljuje i daje odgovor i smisao njihovoj životnoj situaciji.
Isus koji je…(napisati svojim riječima). Sva otajstva su trebali tada tematski grupirati i imenovati te odrediti naziv svojoj desetici. Na kraju, na temelju zajedničkih otajstava svaka grupa je sastavila molitvu – po Marijinom zagovoru, povezujući svoj život sa Otajstvom. 16
Radionice su proletile i nakon predstavljanja smo se uputili prema Podbrdu, no tik pred izlazak iz autobusa spustio se takav pljusak da smo u hipu odlučili ipak promijeniti program i posjetiti zajednicu Cenacolo koja se nalazi u neposrednoj blizini. Iako se nismo najavili svi su nas vrlo spremno i srdačno primili. S nama su sat vremena u svjedočanstvima i pjesmi provela dva mladića. Njihov je život zaista pravo svjedočanstvo izlaska iz tame u svijetlo. Mladima su predstavili život u zajednici i utemeljiteljicu Majku Elviru.
Nakon povratka u Majčino selo uslijedio je ručak, kratka pauza i toliko željeni SAT ŠUTNJE. Iako smo ga imali u dvorani zbog kiše (a ne u vrtu sv. Franje kako je bilo planirano) mladi nisu bili manje sabrani. Svaki od 250 mladih je pronašao svoj kutak, mnogi su još čekali u redu za Ispovijed i razgovor, a prostorom je vladala takva tišina da se nije čula ni muha.
U 15. 15h smo krenuli prema crkvi sv. Jakova gdje smo se prvo smjestili u dvorani Ivana Pavla II. s obzirom na veliku gužvu i kišu. Sv. Misu smo pratili preko video zida. A tijekom sv. Mise pjevanje su glazbeno animirali naš bend mladih Magnificat iz Bibinja i VIS Karmel iz Hrvatskog Leskovca.
Večer svjedočanstava
Po svršetku sv. Mise na izlazu iz dvorane dočekala nas je ukusna večera – pite od sira, krumpira i mesa te jogurt. A onda je uslijedila večer svjedočanstva i pjesme. S obzirom da su evanđeoski tekstovi taj vikend puno govorili o braku i odnosima između muža i žene večer smo otvorili sa svjedočanstvom dvoje mladih koji su započeli svoju vezu na Karmelijadi 2014., a danas su sretno zaručeni te iduće godine planiraju sklopiti sakrament braka. To su Zrinka i Tomislav. A uz njih je bilo još nekoliko parova zaručnika i jedan par supružnika. Svi su oni živo svjedočanstvo na našim susretima kako je kršćanska veza mladića i djevojke življena u čistoći i zajedničkoj molitvi i sakramentima itekako dobar temelj za dobar zajednički suživot temeljen u Kristu.
Nakon svjedočanstva parova, krenula su svjedočanstva o duhovnom pozivu. Prva je svjedočila s. Marija Lucija – mlada sestra juniorka Karmelićanka BSI koja je tek nedavno položila svoje prve redovničke zavjete. Bivšoj profesorici matematike koje je molila za duhovna zvanja u svojoj župi (u Bistri) Isus je zakucao na vrata srca i ona želeći u potpunosti Bogu svojim životom reći DA, rekla je DA i u duhovnom pozivu, a to ju danas čini vrlo sretnom i ispunjenom.
34Bio je tu i Zvone, mladić koji je završio Ekonomiju i prošle godine ušao u Bogoslovno sjemenište i sada je drugu godinu bogoslov i student Teologije. A na kraju nam je svoja traženja i želju za duhovnim pozivom posvjedočila i Gloria, jedna djevojka koja živi u Njemačkoj.
Kao šećer na kraju ove večeri na pozornicu su došli Matijas i Dinko, naši „reperi“ koji su se malo predstavili i posvjedočili kako je nastala ovogodišnja himna Susreta. Na samom kraju svi smo zajedno otpjevali i otplesali Himnu te tako završili program i uputili se na počinak u Majčino selo. Nije to bio kraj jer nas je još čekalo klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu s kojim smo završili dan. A to klanjanje je bio poseban trenutak u kojem smo Gospodinu uistinu zahvaljivali za sve primljene milosti.
Treći dan
Noć je brzo prošla i već je osvanuo ponedjeljak, zadnji dan Karmelijade koji je isto započeo molitvom u 7 sati, a molitvu je predvodio karmelski bogoslov Marko. Zahvalni Bogu za suho vrijeme tog dana, ubrzo smo se uputili na Podbrdo i unatoč mokrom i skliskom terenu svi se vratili čitavi i ispunjeni radošću i dubokim dojmovima s tog mjesta molitve, sabranosti i posebne Marijine prisutnosti.
Uslijedila je milenijska fotografija koju je ove godine dronom fotografirao Jozo, naš prijatelj iz poznate međugorske radnje „Foto Đani“ i kojem od srca hvala na raspoloživosti.
Ovu Karmelijadu obilježila su svjedočanstva pa smo i trećeg dana čuli još četiri svjedočanstva. Prvo smo poslušali dva člana terapijske zajednice Milosrdni Otac koji žive u sklopu Majčinog sela. Ganuti njihovim svjedočanstvima dvoranom se prolomio veliki pljesak kada su mladi čuli da su nam upravo ti mladići iz Zajednice svako jutro kuhali kavu. (12)
Zatim smo ugostili Lambertu iz Kanade koja je porijeklom s Filipina i ima iskustvo kliničke smrti nakon koje je svoj život posvetila Gospodinu, Gospi i intenzivnoj molitvi. P. Branko i ona se dugo poznaju i nakon „slučajnog“ susreta u Međugorju Lamberta nam se pridružila na Karmelijadi, posvjedočila svoje iskustvo i poručila mladima da „ukoliko mole krunicu sve će im u životu biti OK“.
I kao šećer na kraju svjedočio je Dominik koji je bio jedan od mladih sudionika Karmelijade. Dotaknut svjedočanstvima odlučio je i on posvjedočiti o svojoj borbi i prijeđenom putu u zajednici Cenacolo. Dominik nije imao problem s ovisnošću nego sa besmislom života, slabom voljom, besposličarenjem i kilažom. Danas je aktivan mladi vjernik koji svjedoči da se i dalje bori, ali je itekako svjestan opasnosti koje nudi svijet i drži se Boga, Crkve, zajednice u svojoj župi i molitve koji mu daju snagu i utočište.
Karmelijada je završila Svetom Misom koju je predslavio otac Tiho Radan dok je propovijedao otac Branko Zebić. Tijekom sv. Mise mladi iz svih zajednica pripremili su prinos darova i molitvu vjernika. Na osobit smo način molili za našu domovinu jer smo obilježavali Dan neovisnosti.
Bibinjski sastav Magnificat i ovu je svetu Misu prekrasno glazbeno animirao, a na opću radost svih nastavili su sa sviranjem i nakon Svete Mise tijekom ručka.
Oko 15 sati, nakon pakiranja i pospremanja, kucnuo je čas rastanka. Naši reperi Dinko i Matijas još su jednom zajedno s mladima otpjevali Himnu, uslijedili su zagrljaji i rastanak.
Bilo je ovo sve od nas. Kao što je jedan od sudionika rekao – možemo mi opisivati unedogled, ali nema tu teksta koji bi mogao reći sve nego treba doći i doživjeti…pa vidimo se iduće godine u zagrebačkim Remetama na šesnaestoj Karmelijadi.

s. Marija Dijana Mlinarić

1000x600

Donosimo nekoliko dojmova mladih s Karmelijade

Hvaljen Isus i Marija!
Ovogodišnja Karmelijada u Međugorju bila je moja treća Karmelijada. Dosad najposebnija Karmelijada…Zaista sam duhovno napunila baterije. Osjećala sam se iscrpljeno od prebacivanja s jednog fakulteta na drugi (moj željeni fakultet) i od donošenja ostalih životnih odluka. Mnogo sam se utjecala Gospi i ovo je bila sjajna prilika da joj na poseban način još jednom zahvalim što mi je želja i molitva uslišana. Najviše su mi se svidjeli sat šutnje, klanjanje, Brdo ukazanja i Večer svjedočanstava. Sat šutnje mi je bio poseban dio Karmelijade, jer sam se u potpunosti i u miru mogla posvetiti razmatranju i molitvi… Spoznala sam u nutrini u kojim je sve situacijama bila Naša draga Nebeska Majka uz mene.. U mnogim situacijama bila je Moja Utjeha i Ohrabrenje.
Što reći o Brdu ukazanja? Bilo je teško penjati se, ali isplatilo se. Bila sam “mrgud” kad smo se krenuli penjati i bilo me strah da ne ‘fulam’ kamen i da ne padnem. Mislila sam da ću se vratiti koliko me bilo strah.. To me podsjetilo skroz na moju životnu situaciju i osobnost. Taj put, to penjanje, pokazalo mi je da se trebam uistinu boriti, izići iz sebe i uzdati se u Gospodina da bih nešto postigla. Potrebno je ponekad sama sebe ušutkati…Bez Njega ne mogu ništa, a s Njime ja mogu sve, baš sve postaje moguće. Koliko puta nas strahovi sprječavaju da postignemo nešto što želimo u životu, koliko se od snova odustaje jer te strah nečega…
Da ne duljim, kada smo napokon stigli, bila sam presretna… Osjetila sam neopisivi mir pred Gospom i zahvalnost prema Njoj.. Osjećala se i snaga tuđih upućenih molitava.. Posebno je bilo tamo biti i moliti pred Gospinim kipom. Teško je to opisati riječima, jednostavno morate tamo doćii.
Bila su ovo posebna tri dana u kojima sam sakupila prekrasne duhovne bisere, drugim riječima, primila mnogo milosti i drago mi je što sam upoznala prekrasne mlade iz drugih zajednica. Svidjelo mi se zajedništvo i međusobno prihvaćanje, bilo je baš lijepo ozračje, baš radosno. Veselim se i idućoj Karmelijadi, jedva čekam ponovno sakupiti nove duhovne bisere koji će me čekati i steći nove prijatelje. Bvb!
Sara, Strmec

Meni je bilo super, najljepše je što smo se svi združili ovdje s jednim ciljem, a osim toga naučili smo dosta toga, posjetili i vidjeli također, napredovali i upoznali se, učvrstili dosadašnju vjeru, uz to saznali da svatko od nas ima neke svoje poteškoće, probleme, da nitko nije savršen, ali da nas Isus vuče svojim putem i da svakim dobrim djelom i molitvom idemo naprijed.. da ne idem u široko, Sve nas Bog blagoslovio
Kristina, Gabela Polje

Divni su svi. Ja sam njega (misli na svog sina) i još trojicu vraćala kući. Ma srce mi je igralo od radosti koliko su oni bili puni radosti…
Ovoga fali našoj djeci.
Jedna ganuta mama

Božji blagoslov s Vama!
Evo nakon par dana od susreta na drugoj Karmelijadi u Međugorju u Majčinom selu raduje me i osjećam da s Vama mogu podijeliti nekoliko stvari. Na poziv jedne sestre radosno sam prihvatila da se i ja pridružim ovogodišnjoj Karmelijadi ni ne znajući kako će to utjecati na mene i koliko ću milosti dobiti…(kao u onoj pjesmi kiša milosti se spustila na mene)…Nisam do sada bila jako povezana sa Karmelom, osim što nosim Karmelski Škapular i lani sam prisustvovala prvi put na Karmelijadi u Puntu, ali ni sama nisam svjesna što je to zapravo Karmelijada, ni tko su zapravo karmelićanke BSI.
Međutim na ovom sam susretu po prvi put osjetila da sam zaista prihvaćena takva kakva jesam – nesavršena i osjećala sam da mogu biti ono što stvarno jesam u zajedništvu sa drugim mladima. Dobila sam milost da spoznam koliko sam zapravo nestrpljiva prema drugima i da za zajedništvo moram gledati kako je najbolje za svih a ne gledati samo sebe.
Nisam se osjećala ni prestarom ni premladom nego sam baš osjetila da me svi prihvaćaju, a što je meni baš trebalo u ovom trenutku života kada sam u traženju smisla života i mog životnog puta. Jako me se dojmilo zajedništvo među mladima i radost koju vi kao sestre širite među mladima. Shvatila sam da mogu jako puno dobiti ako se upoznajem i susrećem sa drugim osobama koje me otvoreno i strpljivo slušaju i zaista im je važno ono što ja mislim, pogotovo se to vidjelo kroz radionice, gdje sam bez straha mogla reći kako sam ja trenutno a drugi su to prihvatili, bez osuđivanja.
Osjetila sam ljubav i jednostavnost Karmela i prihvaćanje kao u nijednoj drugoj zajednici i to me potaklo da vam se javim, kako bih vam između ostalog zahvalila na onome što činite za mlade šireći Božju ljubav svima.
Zahvaljujući svjedočanstvima mladih iz Cenacola i zajednice Milosrdnog Oca te časnih sestara, shvatila sam da meni nešto fali u životu, a to je ispunjenost i radost u srcu, ja imam sve izvana, ali sam shvatila da u stvari ne znam koja je Božja volja za mene jer se bojim otvoriti srce, odnosno bojim se onog puta koji Bog želi za mene…a teško mi ga je prepoznati.
Predivno mi je bilo slušati ta svjedočanstva jer su svi koji su svjedočili ispunjeni iznutra i to se vidi na njihovim licima…A ja nisam…pa me to boli.
Shvatila sam i da nas Bog toliko voli kad nam je svakom darovao toliko talenata koje samo trebamo razvijati i bez straha darivati dalje drugima – „Besplatno ste primili i besplatno dajte“.
I koliko moramo ustvari biti Bogu zahvalni….
Iskreno i od srca vam želim da i dalje ostanete tako iskrene, jednostavne, radosne i sestre s puno ljubavi prema Bogu i ljudima…ni ne znate koliko to utječe na mlade živote, na moj jest jer od ove Karmelijade ja više nisam ista….
Hvala od srca svima koji su pridonijeli da ova Karmeijada bude baš onakva kakva treba bit.
Jedna J.

Hvaljen Isus i Marija!
Moja sestra Krista i ja sudjelovali smo ove godine na Karmelijadi po drugi put. Za nas je ova Karmelijada bila jedno predivno iskustvo gdje smo upoznali puno mladih ljudi koji slijede Krista. Jako nas se dojmilo što je ove godine Karmelijada bila u Međugorju koje je poznato kao mjesto obraćenja, molitve krunice, klanjanja i raznih milosti. Bilo je puno svjedočanstava posebno iz zajednice Cenacolo koji su svjedočili kako su iz tame droge kroz zajednicu s drugom braćom upoznali Krista i postali slobodni i ispunjeni ljudi. Odlazak na Podbrdo bio je vrhunac svega gdje smo zahvalili Gospi za ove dane provedene u zajedništvu, molitvi i pjevanju, tamo smo ponijeli i svoje molitve da ih Gospa prikaže Isusu za obraćenje drugih mladih.
Božji Blagoslov +,
Iva

Hvaljen Isus i Marija!
Ovogodišnja Karmelijada u Međugorju ima posebno mjesto u mom srcu. Od druženja s prijateljima, odlaska na sv. Misu i Brdo Ukazanja, raznih svjedočanstava pa do smišljanja naziva za predstavljanje po grupama koje smo nekako uspjeli smisliti u busu. Odlazak u zajednicu Cenacolo nakon kiše koja se nadvila iznad Međugorja također je bio poseban. Poslušali smo svjedočanstva dvojice mladića koji su bez imalo straha iznijeli svoju svakodnevicu prije ulaska u zajednicu. Nadam se da ubuduće neće biti onih koji posrnu za svakakvim napastima te da će se svi iz naše zajednice vratiti svojim obiteljima i započeti “novi” život. Najviše me veseli vidjeti veliki broj mladih koji slave i veličaju našeg Gospodina i nadam se da će ih biti samo još više i da će uvijek u Njemu pronaći mir.
Božji blagoslov!
Katja, Hrvatski Leskovac

Hvaljen Isus i Marija! Petnaesta po redu, a meni tek (već) sedma. Svatko ima svoj pogled na isti događaj. Nekome se najviše svidio neki dio, a nekome je sve bilo super. Ja opet imam svoj pogled… Nakon što sve završi i dođemo svojim kućama, mislim da svi imamo istu misao “bio je ovo naporan vikend”, jest svaku Karmelijadu sestre slože takav tempo da tek onda shvatimo koliko toga možemo napraviti u 20 sati jednog dana. Bilo bi zanimljivo postaviti pitanje koliko puta ste jeli ta 3 dana i dali bi ste takav tempo izdržali bez hrane… Sigurno bi odgovor bio „nema šanse“. Ali mogu vam iz osobnog iskustva reći da je moguće preživjeti sa svega par zalogaja ručka u dva dana. Zašto ovo pišem? Pa eto Bog je meni kroz ova 3 dana dao poseban križ. Zdravstvene probleme koje inače imam odlučio je pogoršati i tako nije postojala mogućnost da išta pojedem. Tako sam i izostala jedan dio programa jer mi nije bilo dobro. A tada su uskočile naše majke, drage sestre koje su toliko majčinski postupile ovdje. Sestre su toliko nesebično otvorile vrata svoje sobe i podjele na par sati slobodan krevet samom. Pazile su na mene ko’ mama. Čak su mi i hranu u krevet donijele jer mi nisu dale da sama odem do dvorane. Svako malo je netko došao provjeriti kako sam. Dovele su i prijatelje iz zajednice u posjetu. Koliko god sam dugo povezana sa sestrama sad sam stvarno osjetila ono kad kažu da su nam majke, stvarno jesu. I tako dok su svi bili u Cenacolu, ja sam imala produženu šutnju. Umjesto onih sat vremena u planu ja sam je imala čak 4 sata što je bila još jedna posebna milost. Ostali dio programa bio je predivan kao i svaki do sada. Od kateheza i radionice, izrade krunice, vesele večeri, večeri svjedočanstva, naravno nije potrebno niti spominjati molitvu i svetu Misu, koje su bile centar svakog dana. Zajedništvo koje se toliko osjetilo. Kao i ono da sam ostala bez interneta, signala i ičeg. Znate onaj osjećaj kad se nakon tri dana vratiš sa napola punom baterijom od mobitela jer i tako ništa na njemu nisi mogao raditi. Vjerujem da je to isto bio dio Božjeg plana da nam pokaže da možemo bez mobitela na par dana. Za kraj bih se htjela zahvaliti sestrama koje su sve organizirale, posebno sestri Maji koja nas je vodila i dragom Bogu koji je sve vodio svojom rukom. I vidimo se iduće godine u Remetama. Pozdrav i Božji blagoslov.
Ivana iz Strmca
Moj doživljaj Karmelijade: Mene su jako iznenadili naši mladi kako su brzo smislili pjesmu za predstavljanje nas kao grupe i kako su fino poslušali sve što bi im se reklo. Na Karmelijadi me se dojmilo jako kad mi je Tatjana iz Rovinja rekla da je njih na Karmelijadu došlo oko 23. I sa njima je bilo mladih kojima smo mi iz Hrvatskog Leskovca prije tri godine imali predstavu i susret za one koji idu na Krizmu. Od naše predstave posijali smo jedno sjeme, koje je uz pomoć dragog Boga počelo rasti ili je barem malo doprinijelo. Jučer je bilo lijepo na Podbrdu i na Svetoj Misi. Dirljiva su bila sva svjedočanstva koja mladima govore da ne idu tim putem. Ne treba vam nikakva droga da bi bili sretni i veseli. Svoj život predajte u ruke Božje – On će vam dati sve. On je naš nebeski Otac. Upoznao sam neke nove ljude , vidio sam neka stara lica i drago mi je što sam mogao sudjelovati. Eto toliko od mene, neka vas sve čuva dragi Bog i Božja Ljubav prati.
Josip D., Hrvatski Leskovac

Na Karmelijadi 2018. je bilo jako zabavno. Puno smijeha, igre, plesa, pjevanja, zajedničkog druženja. Najdraže mi je bilo što sam upoznala nove ljude i što sam mogla vidjeti kako je njima u drugim krajevima Hrvatske. Također sam upoznala nove prijatelje sa kojim sam još uvijek ostala u kontaktu i nadam se da ću ih vidjeti iduće godine u Remetama. Ovo mi je bila prva Karmelijada koja će definitivno ostati u sjećanju i pri srcu. Molitva i Gospa su bili prisutni u svakom trenutku i želim da tako ostane. Naučila sam voljeti i poštivati druge još više, što mi je jako drago. Sve u svemu, vrijedilo je svake minute što sam provela na Karmelijadi i nadam se da ću provesti još puno ovakvih susreta!
Andrea, Gabela Polje

Karmelijada mjenja život. Sumnjam da je itko poslije svoje prve Karmelijade nastavio živjeti bez ikakvih promjena. Svake godine slavimo zajedništvo, punimo baterije u izolaciji s Kristom i podsjećamo se kako nam je samo blizina s Bogom potrebna da bismo bili ispunjeni. Atmosfera se riječima ne može opisati, treba se doživjeti. Kada si s 250 mladih, okupljenih na istom mjestu sa istom namjerom, u zraku osjećaš samo ljubav. Na Karmelijadi postaneš toliko siguran i jak u svojoj vjeri da ti ne smeta ni tvrd pod, ni smrad ni kiša ni umor. Učimo zahvalnost i skromnost.
Drago mi je što je ove godine to bilo Međugorje jer smo osjetili djelić Gospine rajske prisutnosti. Raspisala sam se pa završavam, pozzzz 
Maja Gabela Polje

Karmelijada mi je nešto što čekam cijelu godinu jer je nešto posebno u mom životu. Osim što se ta 3 dana osjećam stvarno ispunjeno (duhovno), upoznam masu dobrih ljudi što je odlično i naučim puno novog o sebi.
Svaki put kad bi me netko pitao što je to Kamelijada, ja mu nisam znao odgovoriti…Karmelijada je nešto posebno što se ne može opisati riječima, to se mora doživjeti, jedino tako čovjek može shvatiti što ljude toliko privlači da se ponovno vrate na taj Susret. Ove godine mi se puno više svidjelo to što smo spavali u vrećama i blagovali skupa, osjetilo se zajedništvo unutar zajednice što je i pravi kršćanski duh. Sve u svemu, Karmelijada je nešto posebno s čega uvijek doma dolazim radostan i što želim preporučiti svima.
Lucian Gabela Polje

Evo odvojila sam par minuta za ovu poruku jer mislim da je stvaarno ovogodišnja Karmelijada vrijedna toga. Prije svega jako mi je drago što je za mjesto izabrano baš Međugorje i što smo ove godine mi domaćini. Ova tri dana su mi bila nekakav bijeg od svakodnevnih briga, obaveza i problema. U zraku se osjećalo zajedništvo, ljubaznost i dobrota ljudi koja se riječima ne može opisati, kao da nas samo korak dijeli od raja. Neizmjerno sam zahvalna sto mi je Gospodin pružio priliku da budem dio ove predivne zajednice koja za mene puno znači, u kojoj tražim utjehu kad dođu teški dani i u kojoj postajem bolji čovjek, prije svega sebi, a onda i drugima.
To bi bilo to od mene, stajem da ne ode u dugo ????
Šaljem pozdraveee, Andrijana Gabela Polje

Ova Karmelijada bila je posebna kao i svaka do sada. Mogu reći da sam osjetila jednu veliku sreću i upoznala predivne ljude. Osjećaj je bio poseban i nadam se da ću se još dugo tako osjećati i da neću zanemarivati Boga bez obzira što sam se vratila u ovu realnost jer se osjećam puno bolje što vise molim. Jedva čekam slijedeću Karmelijadu!
Nikolina. Istra

Nakon ove Karmelijade mogu reći da moj život nikad nije bio ispunjeniji nego u ova tri dana. Saslušala sam mnoga svjedočanstva koja su me iznova i iznova iznenađivala i divila sam se tome kako ljudi osjete Boga i samo sam čekala kada ću ja moći i nešto posvjedočiti. Ova godina za mene nije bila nimalo laka jer sam izgubila jednu od najbitnijih osoba u životu i prolazila sam kroz najmračnije i najtužnije trenutke u mom životu te mi je trebalo nešto što će me podići. Nakon sto smo stigli u Međugorje imala sam veliku potrebu za ispovjedi te sam se odmah uputila prema ispovjedaonici. Nakon ispovjedi vratila sam se moliti krunicu te prije samog početka Mise svećenik je zamolio za tišinu i molitvu u sebi. U tom trenutku kada sam klečala na koljenima i molila se, osjećala sam suze niz lice i jedno veliko olakšanje i toplinu oko srca. Ne mogu opisati točno riječima što je to bilo, ali znam da je Bog došao do mog srca nakon svega što sam prošla i dopustio mi da sva moja patnja i bol nestanu. I zaista mogu reći nakon mog prvog odlaska u Međugorje da je to sveto mjesto u kojem se čudesa događaju iznova i iznova svaki dan. Nakon ove Karmelijade mogu reći da je živjeti s Bogom i osjećati Njegovu prisutnost i tebi najljepši osjećaj koji možeš primiti.
Kristina, Istra